Crazy Almas Sin Trabajos

U danasnjoj epizodi Nemirnih Nezaposlenih Dusa (Crazy Almas Sin Trabajo) imamo jedan flashback, na od prije nekoliko mjeseci (bazirano na istinitim desavanjima). Glavni lik sam opet ja, a gostujuce uloge ce biti donekle predstavljenje na kraju (u onim slovima sto idu na kraju, prema gore, na svakom kraju ... e to, to ... ma ja, na gore ...)

Pa da krenemo:

Muzicka numera (neka ocajna spanska serenada o ljubavi i nezaposlenosti, neshvacanju i mrznji, inflaciji i ... you got the picture)

Ja: Marija Guadalupe od San Josea Nadbiskupsko Bosanska ispunjena nacionalnim interesima svih naroda i narodnosti, molim te da mi pomognes u mojoj nakani da se zaposlim. Trebaju mi novci da othranim svoje 3 priznate i 4 nepriznate djece. Pomozi mi. Moli za nas. Nadji mi stelu!

Marija: Imas konkurs koji izdaju moji predstavnici. Hajde dodji da porazgovaramo, mozda uspijemo nesto naci.

Ja: Marija, ti me zezas?

Marija: Nisam, vjere mi!

(veselje)

Nekoliko dana poslije ...

Marija: Drago dijete, odusevio si i mene i moje ljude. Dobio si posao, pocinjes u ponedjeljak, idi u Casa Grande, tvoj nadredjeni se zove Don Raul, a njegova zamjenica je Lorena. Ona ce te uputit u sve.

Ja: Jel to sa stelom? Ko mi je bio stela?

Marija: Nema stele!

Ja: Marija, ti me zezas?

Marija: Nisam vjere mi!

(opste veselje)

Dan PRVI:

Ja dolazim na posao, i svi su zbunjeni i sa velikim upitnicima iznad glave. Sta ovaj naociti, crni momak radi ovdje, u Casa Grande? Zasto je dosao? Da se ne osvecuje? Da nas ne pobije?

Lorena: Izvini sto kasnim ... cula sam za tebe, moje senjorite su te nahvalile, znam da si zavrsio fax, postdiplomski guras, jezici, vrijedan, pametan (vec mi se tada pocela javljati muka od silnog hvalisanja). Odoh da popricam sa Don Raulom, da vidimo gdje cemo te smjestiti. Sad smo prenakrcani, ali nacicemo ti vec neko mjesto. Zasad sjedi ovdje, za ovaj stol (prazan stol, pored Loreninog).

Nekoliko sati poslije ...

Lorena: Razgovarala sam sa Don Raulom, on ne moze da te primi, jer te nemamo gdje smjestiti. Pa cemo kontaktirati drugog nadredjenog, senjoritu Izabelu, da vidimo da li te ona moze smjestiti u svoj dio Casa Grande ...

Nekoliko minuta poslije ...

Lorena: Izabela nije tu, dolazi tek cetvrti dan, zasad ostani tu, evo ti nekog posla, pa se zabavi sa tim, dok ti ne nadjemo neko mjesto.

Dan DRUGI

Opet dolazim na posao, bez ikakvih mogucnosti da saznam koje je moje pravo mjesto u Casa Grande, i da li ce me ikad prihvatiti kao svog. Osjecao sam se kao uljez (tuzna instrumentala, sa naglasenim zvucima violine, koja je parala svaciju dusu i nikoga nije mogla ostaviti ravnodusnim ... te ja izvadih 1 KM i stavih je u sesir momku koji je svirao violinu, te ga pozdravivsi odlutah u svoj posao). Da li je ta kuca „moja“ kuca? Da li cu u njoj naci ljubav koju dugo trazim (ljubav = pare)

Dan TRECI

„Ko je tebi rekao da sjednes tu?!!??!!“

Okrenuh se (polako, te pogledah u ljutito lice) ... Bio je to Don Raul !!! (tan tan tan taaaaaaaaaa)

Nastavak u narednom postu ... napeti dio tek slijedi ...