Evo mene natrag u Seher Sarajevu, Sarajevo je jedan lijep grad (i ostali epiteti koji slijede, da ne nabrajam, ono zajedno smo rasli, nigdje grada ko Sarajeva, itd).
Uglavnom, u Mostaru isto zahladnilo, te kad sam se spremao, skontah da mi je sva roba "za zime" u Sarajevu (dusa draga, vas cijeli se preselio u Sarajevo). Te ja fino kopaj, kopaj po ormaru, dok ne nadjoh neku vecu jaknu, dugih rukava (iz mojih reperskih dana, hehehe), te nju navukoh, rusak i put pod noge. Odnosno u voz.
Tu me iznervira kondukter koji me je izbacio iz jednog kupea, jer je bio rezervisan. No da je imalo bilo bontona, mogao bi preci preko toga. Dijalog je bio sljedeci:
- Izlazite
- Sto?
- Izlazite!!
- Pa sto??
- Izadjite??
- Gospodine, jel sve u redu?
- Izadjite???
- ?!?! Jel rezervisano?
- Ja!
- Pa covjece, red je da kazete razlog, sta ste zapeli da izadjem...
Doduse jesam presao u bolji i topliji vagon, ali svejedno, fina rijec gvozdena vrata otvara. Primjetio sam da me u zadnje vrijeme samo istjeruju. Da nije do mene? Da ja previse ne trazim i ne ocekujem od ljudi??? Do mene je, jel de? Stvarno, do mene je ...
Ako ste mislili da cu nastaviti "udarati" po sebi, grdno se varate ...
Helem nejse, dosao u Sarajevo, hlaaaadno. Sta je ovo, bas opala temperatura. Sad se evo kanim da isprevrcem ormar pa da nadjem ono zimske odjece, a mrsko mi, te sjedoh za komp da napisem post.
Nesto razmisljam o poslu, koliko cekam da mi jave, koliko treba da jedan obicni papir donesu iz jedne zgrade u drugu, pa zar je to tolika procedura? Kako onda obavljaju svoj posao? Hahaha, joj pitanja, pa vidi kako "sporo" drzava napreduje.
I sta me jos interesuje, konkurencija. Da li se covjek na poslu treba pokazati vrijednim, da zna posao, ili ne. Jer ako si vrijedan, pored svog naci ce se neko i reci: "Haj ti ovo zavrsi, ja moram ici, znas imam goste ... " i malo po malo, uvale ti svog posla, i odjednom ostajes preko radnog vremena (sto se naravno nikad ne naplati), i pored svog radis dodatni posao... i ne primjetis kad dobijes posao.
No, ne mozes pokazati ni zube odmah na pocetku, da ne ode sve u helac.
Nazalost, konkurencija je opasna. Sto kaze jedan moj prijatelj: Danasnja konkurencija se sastoji u tome da se unisti protivnik, a ne u tome da se bude bolji od njega. Slazem se u potpunosti. Ako pokazes da znas posao, i zelis da napredujes, nacice se neka grupa, koji su zapeli na svom radnom mjestu da te pocnu oblajavat. Ma ne treba njih gledat, al svejedno ti nije svejedno kad je hiljade ociju uprto u tebe.
Jebem ti ovakvu drzavu i ljude. Mislio sam da smo pametniji, bolji od Zapada. Ma Zapad je zakon. tamo za rad dobijes pare, i cijenjen si koliko se pokazes vrijednim. Da ne govorim o napredovanu.
A u nas, ukoliko te pogresan k***c pravio, nema napredovanja, ma da si najbolji i najvrijedniji ...
Znate onu pricu o onom momku iz Tuzle, koji govori 15 jezika? Sta da vam kazem, sam sebi nasao stipendiju i otisao u Bec da studira. Umjesto da se biju ljudi za njega u koga ce i gdje ce, momak sam o sebi, ode van BiH!!!
Oh, kako boli ovaj patriotizam.
Uglavnom, u Mostaru isto zahladnilo, te kad sam se spremao, skontah da mi je sva roba "za zime" u Sarajevu (dusa draga, vas cijeli se preselio u Sarajevo). Te ja fino kopaj, kopaj po ormaru, dok ne nadjoh neku vecu jaknu, dugih rukava (iz mojih reperskih dana, hehehe), te nju navukoh, rusak i put pod noge. Odnosno u voz.
Tu me iznervira kondukter koji me je izbacio iz jednog kupea, jer je bio rezervisan. No da je imalo bilo bontona, mogao bi preci preko toga. Dijalog je bio sljedeci:
- Izlazite
- Sto?
- Izlazite!!
- Pa sto??
- Izadjite??
- Gospodine, jel sve u redu?
- Izadjite???
- ?!?! Jel rezervisano?
- Ja!
- Pa covjece, red je da kazete razlog, sta ste zapeli da izadjem...
Doduse jesam presao u bolji i topliji vagon, ali svejedno, fina rijec gvozdena vrata otvara. Primjetio sam da me u zadnje vrijeme samo istjeruju. Da nije do mene? Da ja previse ne trazim i ne ocekujem od ljudi??? Do mene je, jel de? Stvarno, do mene je ...
Ako ste mislili da cu nastaviti "udarati" po sebi, grdno se varate ...
Helem nejse, dosao u Sarajevo, hlaaaadno. Sta je ovo, bas opala temperatura. Sad se evo kanim da isprevrcem ormar pa da nadjem ono zimske odjece, a mrsko mi, te sjedoh za komp da napisem post.
Nesto razmisljam o poslu, koliko cekam da mi jave, koliko treba da jedan obicni papir donesu iz jedne zgrade u drugu, pa zar je to tolika procedura? Kako onda obavljaju svoj posao? Hahaha, joj pitanja, pa vidi kako "sporo" drzava napreduje.
I sta me jos interesuje, konkurencija. Da li se covjek na poslu treba pokazati vrijednim, da zna posao, ili ne. Jer ako si vrijedan, pored svog naci ce se neko i reci: "Haj ti ovo zavrsi, ja moram ici, znas imam goste ... " i malo po malo, uvale ti svog posla, i odjednom ostajes preko radnog vremena (sto se naravno nikad ne naplati), i pored svog radis dodatni posao... i ne primjetis kad dobijes posao.
No, ne mozes pokazati ni zube odmah na pocetku, da ne ode sve u helac.
Nazalost, konkurencija je opasna. Sto kaze jedan moj prijatelj: Danasnja konkurencija se sastoji u tome da se unisti protivnik, a ne u tome da se bude bolji od njega. Slazem se u potpunosti. Ako pokazes da znas posao, i zelis da napredujes, nacice se neka grupa, koji su zapeli na svom radnom mjestu da te pocnu oblajavat. Ma ne treba njih gledat, al svejedno ti nije svejedno kad je hiljade ociju uprto u tebe.
Jebem ti ovakvu drzavu i ljude. Mislio sam da smo pametniji, bolji od Zapada. Ma Zapad je zakon. tamo za rad dobijes pare, i cijenjen si koliko se pokazes vrijednim. Da ne govorim o napredovanu.
A u nas, ukoliko te pogresan k***c pravio, nema napredovanja, ma da si najbolji i najvrijedniji ...
Znate onu pricu o onom momku iz Tuzle, koji govori 15 jezika? Sta da vam kazem, sam sebi nasao stipendiju i otisao u Bec da studira. Umjesto da se biju ljudi za njega u koga ce i gdje ce, momak sam o sebi, ode van BiH!!!
Oh, kako boli ovaj patriotizam.
No comments:
Post a Comment