Izgleda da sam zadnjim postom otvorio Pandorinu kutiju, izazvao dosta reakcija, sto ljudi oko sebe, sto ljudi sirom svijeta ;)
Nekoliko njih mi je poslalo emailove podrske, neki su ostavili komentare na blogu, neki su me zvali preko telefona, neki poslali SMS, a neki su me odveli na kafu da popricamo, da iznesemo probleme na stol, jer su zabriuti za mene. Naime, kao sto sam vec jednom napisao, a po tvrdnji drugih, moj blog je postao depresivan, tuzan, siv ... ne za druge, vec za mene ... da sam se totalno promjenio, da sam previse ozbiljan (How seriouse is too seriouse, next on Oprah), da nisam onaj stari ko sto sam nekad bio ...
Prije svega, moram priznati da mi jaaaako imponuje sto me je desetak ljudi zvalo, pitalo kako sam, je li sve u redu ... ne mogu da vjerujem ... prije svega da vas ima toliko da cita ovaj blog .. sala, ne, ne mogu da vjerujem da ste nakon jednog posta zvali mene, eto da se cujemo, pod izgovorom da se cestita Bajram, i kao ono: „hej sta ono citam na blogu, nisi mi nesto ...“
Covjek bi trebao malo cesce biti depresivan kako bi vidjeo prijatelje oko sebe. Salim se, ako ista ne zelim, to je da je neko prijatelj sa mnom iz sazaljenja i brige. Ali je svakako bilo super da sam od Bajramske noci dobio dosta emailova, telefonskih poziva, sms-ova i poziv na kafu, kako bi se eto popricalo. Koji slucaj ...
Nisam znao da sam bio toliko „tuzan i depresivan“ u svom zadnjem postu. Nekako mi je taman dobro dosao da izbacim iz sebe ... kao na onu box-vrecu, udaram po tastaturi, a rijeci pljuste kao udarci (sto objasnjava da mi je ovo treca tastatura u 2 dana ;) sala ...
Prije svega hvala, o vi ljudi sa neta i stvarnosti sto me pazite, sto sam vam drag, i sto se brinete. Jest da mi to nije bio nacin provjere, ali mi je drago da sam jos nekom drag, i da se neko brine. Nisam ni primjetio da sam bio nesto pretjerano „siv“ ... valjda to osoba koja je takva i ne primjeti, vec njena okolina. Nisam htio da do ovog dodje, jer obicno ovakve ljude pocnu izbjegavati, sta ce neko u veselom drustvu ko je stalno ozbiljan. Ne volim ih ni ja.
Uglavnom, da skratim, zbog sebe i meni dragih ljudi (koji je jako mnogo) nastojacu da zbog sebe vise se smijem (sto sebi, sto drugima ;)), da se radujem svakom novom danu, uzivati u zivotu, nastojati da ugodim kako sebi tako i drugima (ali ne previse, da se drugi ne naviknu, ili da ne pomisle da sam budala ;)) Ako visite neku budalu koja trci nasmijesena, koja skace i mlatara rukama, poziva druge ljude da slave jos jedan dan, sunce, travu, cvijece, kamen, pozdravite ME i maknite se od budale ;);)
Do narednog citanja ...
No comments:
Post a Comment