Ajvar ... ko ga ne voli? Mali broj je takvih ljudi ... ja ne da ga volim, ja pustosim tanjire ... jedem ga uz sve, dobro ne bas uz sve, ali je definitivno prilog uz „skoro“ svako jelo koje jedem... i nekako mi zao sto ga jedem (ne zbog debljine) vec zbog toga sto se tegla prazni, a to je znak da moram naceti drugu, i tako do zadnje... a zadnju gledam da podijelim na vise dana ... prvih nekoliko stamanim u par dana, a zadnju ... tesko je... jako tesko ...
Zasto ovaj ludjak pise o ajvaru?
Danas moji kupise paprike i ukljucise me u svoj projekat „Guli paprike i suti“ ;)
Prica mi prijateljica kako je njena mama jednom pravila ajvar i vise nije htjela da ga pravi! Kontam u sebi zasto, u cemu je problem! No kad mi je rekla da je to radila SAMA, onda sam odmah shvatio zasto je zena lako odustala. I neka je ... Svi jedu, a niko ni ruke...
Iako je ajvar u onim teglicama sav fin i ukusan, i nekako djeluje kao: „paprike izmixas, dodas zacina, malo promjesas i to je to...“ ustvari je totalna suprotnost. Ja to zovem Familijarnim projektom. Minimalno dvije osobe trebaju biti u grupi, sto vise to bolje (kad se male ruke sloze, sve se moze, sve se mozeee - Vlak u Snijegu – blockbuster)...
Dakle, ocistite paprike, ispecete, ogulite, izmixate, dodate patlidzane, zacine i mijesate BEZ PRESTANKA najmanje tri sata ... A gdje odabir i kupovina paprika, da crvenih bude vise, da zute nisu ljute, da paprike nisu ovakve, onakve, a gdje je prenos paprika od pijace do stana ... Dakle, definitivno ne posao za jednu osobu.
Primjetim onda da porodica vise prica, smije se, sale, dolaze ozbiljne teme, vesele teme na stol ...
Joey iz "Friends“ kaze ovoj jednoj: „Nemas televizor?!?!?Ali u sta ti gleda namjestaj?!?!?
Mislim da smo ostali previse zatupljeni medijima koji nas okruzuju, ne skidamo pogled sa serija, filmova, bombardujemo mozak sa vijestima iz zemlje, o putu prema EU, reformama, Dodik rekao ovo, ovaj se ne slaze, pa ubacite jos nacionalne interese i ugrozenost ... ma kakav moj ajvar, eto vam smjese za varit' ...
Nekako smo se mi, mladje generacije udaljili od svojih roditelja, naravno nemojte ovo shvatiti kao 100%-tnu kritiku, pa i sma sma takav, ali cinjenica je da vise mislimo na sebe (sto je u neku ruku i dobro) nego na druge ... Jel pricate, ali bas pricate nekad sa svojim roditeljima (ne racuna se „daj mi da jedem“, „jesi mi oprala carape“, „das mi cenera“), sestrom, bratom, odete li do svojih deda i nena, baka, striceva, dainica ... pa mozda i do komsinice koja vas je pazila kao dijete??? Jel se uvijek desava da kad dodjete doma sa posla, faxa, skole, desi da upalite TV i da radi cijelo vrijeme, da svadje obicno pocinju oko daljinskog??
Ja necu da pametujem, imam ja svoje probleme na koje treba da mislim (i o kojima vas redovno izvjestavam na blogu), ali eto, popricajte nekad, ohladite mozak od „bomba“. Pocnite zajednicki projekat ... zimnica ce biti najbolja za to ... Dakle, paprike u ruke i prziiii...
Pozdrav
No comments:
Post a Comment