Gospodin Co'ek in da City

Odoh odavde

2007-11-04T16:01:00.001-08:00

Dragi moji,

od sada zgode i nezgode vaseg ocajnog domacina mozete citati na staroj domeni (i samo na njoj) na Blogger.ba

Gospodin Co'ek in da City nakon razmisljanja i premisljanja prelazi na novo ime, uz istu domenu. Zasto, zato sto mi je dosadno. Procitajte u postovima na drugoj domeni.

Dobro dosli kod

Gospodina iz zemlje OZ!

Bujrum :)

Ma idi u tri politicke materine

2007-11-01T04:54:00.000-07:00

Sta mislite jesmo li otisli u Primorsko Mjesto??? (kultura prije svega)

Drzava, ljudi, sve ...

Jesmo li normalni? Ili smo samo neka demo verzija koja nikako da se ukine? Politika je postala tema svakodnevnih razgovora, dorucak, rucak, vecera, na poslu, na faxu, skoli, dok pravis ajvar ... Politikom se bave svi: Svi smo postali kvalifikovani. Limari, frizeri i ostale zanatlije* sjede na foteljama i igraju se Ministarstva, k'o nekad djeca "mama i tata". Nije ni cudo sto ne znamo sta se desava. Jer ne znaju sta da rade!!!

Pogledajte samo naslove sa kojima se susrecemo svaki dan ... J**o lud zbunjenog!!!

OHR poziva reisa Cerića da ne krši Dayton i izaziva političku nestabilnost

Ne ostaje mi ništa drugo nego da ponudim ostavku Predsjedništvu

Oživljavanje politike 'Hrvatska na Drini'

Ostavka premijera znači i pad cijele Vlade

Kriza Vlade u BiH

Isto k'o mala djeca u vrticu. SRAMOTA!

P.S.
Znam da i mediji vole previse prenapuhivati, ali nesto mi ne mirise na dobru situaciju u BiH! Ko moze ostati imun. Sto me dovodi do pitanje ko moze (zeli) ostati u BiH?

P.S.S.

Sto je jednom Rade Serbedzija rekao u jednom filmu: "Na ovom podrucju treba pobiti sve i onda naseliti nekim normalnim narodom ..."

* - samo da naglasim da nemam nista protiv zanatlija, to su zanimanja koja su zahtijeala mukotrpan rad i zrtvu dok se ne savlada. Ali pusti one koji su se skolovali da budu na tim foteljama ...

E da i ja kazem svoju ...

2007-10-31T14:09:00.000-07:00

Nesto razmisljam ... (da i ja ponekad koristim glavu za to) ...

Vidim preplavljena BiH plakatima premijera republike Hrvatske gosp. Ive Sanadera koji poziva Hrvate u BiH da se "njihov glas i dalje dalje cuje". Na svakom koraku ga nadjem, otisao u neki trzni centar, ili do faxa, pa cak kad u WC krenem, nadjem ga u novinama ... kako me zove ... gledam ja njega, on pun sebe, ja izvan sebe ;) JBG Ivo, bih ja glas'o, al druga nacionalnost (pri tom ne mislim na vjeru).

Citah isto prije nekoliko dana kako se srpski premijer (misleci na republiku Srbiju) gosp. Kostunica isto nesto "mijesao u politiku" BiH ...

E sta mislite da posaljemo one nase ministre, politicare, pregovarace, u susjedne zemlje ... da malo njima zapapre ko sto nama papre vec godinama (ili jednostavno da pauziraju dosadasnje napretke). A da drugi dodju nama, pogotovo hrvatski koji su vec na pragu EU, koji znaju kojim putem trebaju krenuti (na stranu to da su jedna drzava bez entiteta, vise naroda, nacionalih interesa, dakle bolji start) ... pa da ih dovedemo ovdje da nam pokazu kako se to radi, da nam odobre neke zakone, donesu propise, ... a mi njima Dodika, Tihica, Silajdzica, Lijanovica, Covica i ostalu raju, nek ih malo usporavaju ...

Ostavio bih nam samo Komsica ... jbg, sad znate za koga glasah ... Nema veze sto je SDP, meni se nesto svidio ko covjek ...

Odoh i ja u politiku ...

P.S.
Nesto kontam, zasto ne bi glasali za neke bogatase, neke bogate politicare ... u nadi da im je dosta ono njihovo bogastvo sto imaju, pa da ne otimaju od drugih ... Nekad se porodica, djeca, ljubav, prijatelji smatrali bogastvom ... danas ... ... ...

i mnogi drugi...
Old Kids On The Balkan Block

Konkursi, oglasi, pozivi, poslovi, ...

2007-10-30T08:44:00.000-07:00

Sjecate li se one price o Casa Grande i one sapunice dogadjaja o kojima sam pisao nekad prije (prva prica ovdje, pa se dalje snalazite ;)? E sad nesto kroz net i nadjem oglas da traze nove ljude, novo osoblje, tzv. pripravnike i to masala ... poveci broj ... Sad u dilemi da li da se javljam ili ne!!??!!

Sad ce se neko zapitati pa sto bi se javljao kad je dobio posao?! Pa zato dragi moji sto sam otisao do Munevere danas (da licno, glavom i bradom) i pitao je dokle je taj moj proces, jesu li javljali Hanki, itd. I fino mi rekose da Muneverin sef ima moje dokumente koje on treba da potpise i posalje natrag do Munevere a ona dalje do Hanke i Hanka mene zove. Medjutim rece mi takodjer da je sad do njenog sefa, hoce li kod njega ti papiri stajati 2 dana ili 10 ili mjesec, to niko ne zna nego on. Tako da sam sad ubjedjen da sigurno necu ove godine poceti raditi. Jedino se cudo moze desiti pa da me zovnu pocetkom decembra. Jer kad se Muneverin sef nakani potpisati, desice se nesto kod Hanke sto ce se oduziti do marta 2009 ...

Kad smo vec kod datuma, u decembru slavim godisnjicu - godinu dana kako sam bez posla ... Kontam koji ce biti najbolji nacin da ga obiljezim. Nesto jeftino i skromno, ali opet elegantno i sa ukusom. Morat cu gledati Oprah Show, ona ima uvijek ideja ;)

Tako da sam vam, dragi moji, u trilemi ... od juna (otkako sam saznao da sam prvi na spisku za ovaj posao kod Hanke) ja sam zvanicno prestao traziti posao, jer sam ocekivao da ce se to u roku od mjesec dana rijesiti. Medjutim ovo se bas oduzi, ja zivciram kako sebe tako i druge, nemam nikakve aktivnosti, tako da sad bas kontam da posaljem negdje svoj CV ... i sad ispade kod Casa Grande-a i Don Raula traze ljude, pa kontam bil il' ne bi ... fino mi tamo bi (sto se tice posla) ... Sta mi preporucujete?

Samo bez onih: kako ti srce kaze itd ...

Noc vjestica - buuuuuhaahaaaaa

2007-10-29T08:29:00.000-07:00

Iako zvanicno Noc vjestica nije prosla (31. oktobar 2007 ... hmm ... odnosno svake godine) zabava na kojoj sam bio povodom toga je prosla. I protekla je jako zanimljivo. No krenimo od pocetka...

Po Klajicevom rijecniku stranih rijeci, Noc vjestica se poceo obiljezavati kao praznik koji ... ok, ok, ne takvog pocetka ...

Krecem od poziva da prisustvujem jednoj nesvakidasnjoj zabavi u Sarajevu. Nesvakidasnjoj za ova podrucja. Naravno rado sam prihvatio, volim zabave, volim druzenja, a narocito mastu i u roku od pola minute skontao sam i kostim: Dr. McDreamy ... za ovo Doktor nije bio nikakav problem - bijeli mantil, maska za operacije, stetoskop ... za ovo McDreamy malo gela, malo mirisa i moj sarm (da ne spominjem tijelo kao u Apolona) ;)

Doktor i sestra tokom konsultacije

Zabava je bila u clubu Budha bar, sad valjda poznatijem pod Temple, gosti su bili raznoliki - nasi, stranci, stari, mladi ... Oko 70% raje je bilo preobuceno u razno-razne kostime, dok su ovi ostali coolirali i posmatrali sa strane ... znas ono: "Gdje cu ja to?"

Sluzbeni jezik je bio Engleski, iako smo sa konobarima komunicirali na nasem ...

Muziku je pustao DJ, izbor muzike ... tako tako ... trc trc pa neka dobra, pa opet nista ... ali opet nismo se dali smesti, skakali smo, plesali, pili ...

Ko je sve bio? Na moje veliko iznenadjenje nije bilo vjestica sto bi bilo logicno, no bili su neki likovi iz 80-tih, Miss Tajni Agent, ronilac, Cartman iz South Parka, "žrtva Pomodorina", svodnik, super zena, sexy medicinska sestra i jos mnogo, mnogo likova. Mislim da je za neke masta mogla raditi malo vise, al vracam se na ono gore: "Gdje cu ja to"... Neki su bili prijateljski raspolozeni, prilazili su, slikali se, dok su neki dosli sa slozenom facom i kad bi se poveo razgovor, progovore dvije tri i to je to ...

Bilo je i nekakvih nagrada. Naime brojevi na ulaznicama su ulazili i u tombolu i svako malo neko bi se zader'o: "Shuuuut uuuup" ili "Hassss'shush" i onda bi citali brojeve (kako su ih izvlacili, odredili, pojma nemam) ... nagrade su bile Australijska vina - The Australian Finest ... moram se pohvaliti da je moja malenkost osvojila jednu tu bocu (ko kaze da nemam srece u kocki) te smo je zajedno otvorili, no s obzirom da je bilo onih koji ne piju, ostatak boce smo dali jednom konobaru koji nije spavao 56 sati, kako on tvrdi ... pa haj da bolje zaspi, nista ljepse od Australian finest za dobar san ... nismo ga vise vidjeli...

Inace, sva zabava je organizovana od strane jedne hiperaktivne i svestrane djevojka, koja radi sa strancima pa je tako i dosla na ideju da se organizuje jedan takav party, koji je ludnica sirom svijeta, a kod nas bas i nije. Naravno ovo joj nije prvi put, a kako kaze, sve vise i vise ljudi se odaziva, pogotovo nasih ... inace, ta djevojka je bila Titova mala pionirka, sto se samo moglo zakljuciti da mlada dama krenula Titovim stazama revolucije i okupljala raznolike ljude da se ujedine u razlicitosti ...

Super Zena i Pionirka - jedna probleme rijesava sakama, a druga mirnim putem upucujuci na Titove staze revolucije

Sve u svemu, zabava je bila zanimljiva, sestra i ja smo obilazili pacijente, bili smo trazeni, mislim ja samo tako zgodan, ona sexy, plijenili smo poglede, a nasa bijela odora je privlacila paznju u onom mraku ...

Svakako jedna zanimljiva zabava koju ne bi trebalo propustati, nekad je dobro biti neko drugi. Samo jedan naputak: muzika ... nastoj da bude dobre muzike u izobilju, a ne kad se DJ napije da se ponavljaju neke pjesme, na koje su ljudi samo stajali ...

Slike preuzete sa infobara gdje ih ima jos, pa ko je zeljan da nas vidi onako fine, idite tamo!

Ukleta ljuljacka - Dzinska Posla???

2007-10-26T16:55:00.000-07:00

Jeste li culi vijest o kojoj svi pricaju ? ... Naravno, ne mislim na politicka prepucavanja u BiH vec o "Ukletoj ljuljacci" u Argentini koja se ne prestaje ljuljati vec desetak dana. Cak i kad je neko smiri, ona se pocne opet kretati.

Rijec je u djecijem igralistu jedne skole. Vec su je neki prozvali Witch Project Playground, mnogu vjeruju da su u pitanju duhovi. Ljuljacka se ljulja sama od sebe, ako dobro pogledate klipove kojih je pun internet, mozete primjetiti da izgleda kao da neko pri vrhu (tamo gdje su lanci ljuljacke zakaceni za metal) ljulja i mice.

Neki objasnjavaju utjecajem magnetskih polova, neko opet krivi vjetar, ali kako moze biti vjetar, kad obe ljuljacke pored nje stoje mirno ili tek pomalo se pomicu?

Neko objasnjava da su to cista "dzinska posla" ... Dzini zaposjeli i sada ljuljaju. Da li je to neki znak? Da li treba biti znak da nas ipak nesto pokrece bez obzira sto ne vidim ili sto ne mozemo objasniti?

I zasto u Argentini?

Cudno ... i jezovito moram priznati ...

Hladno je, a tebe nema da mi grijanje platis...

2007-10-24T01:07:00.000-07:00

Zima ide, ide zima, ako je zima, nije lav, ne boji se ko je zdrav, al i on ce navuci deblje carape kad krene u grad.

Da dragi moji koji niste gdje sam ja, zahladnilo i u Sarajevu, snijeg je padao neki dan, sad se vec polako topi, ali vise ne mogu kratkih rukava hodati gradom. Mislim mogu, samo sto sutradan necu moci ;)

Fino preslozih odmar (jah posla, dzempere naprijed, majice pozadi), izvadih jakne iz nekog pakovanja (kao iz one reklame sa OBN-a, one sto se isise zrak ... postao sam zrtva telemarketinga) Ih kako se napuse kad sam oslobodio zrak ... jer tu je stalo ne dvije, ne tri, cak ne ni pet, vec cak SEST debljih, zimskih jakni ... wooooooooooooooow ... otkako koristim "tu kesu" moj zivot se promijenio, cak sam i izgubio nekoliko kila (jos nastojim da skontam jel to povezano ili ne ;)

Uglavnom, G0sp0din se bacio na ucenje ... mislim ono pravo, knjiga, jedna, druga, skripta, peta sesta, slajdovi, olovke, markeri i udri Mujo. Spremam ispit (cak do ovo kucam, ponavljam u sebi Multiplikator drzavne otrosnje .... jesam pametan) ... Jbg, cijelo ljeto landohanim, oko faxa nista nisam radio, zalio se na posao (odnosno na nerad) medjutim udarise me u glavu pare koje dadoh za fax pa mi sve suze krenuse kad ih se sjetih dok gledam onu jadnu sicu u mom novcaniku (I can't help but wonder: koliko covjek treba biti bez para kad ni novcanik ne moze da kupi da stavi pare u nj)...

Ali mi zato mastanja u vezi para idu ko od sale, .... kad se zaposlim, pa kupicu ovo, kupicu ono, stambeni kredit, uzeti stan, sporet, sudoper, plazma ... sve ovim redom, hehehe ...

Inace imao sam pravi mali motel u ovom mom stancicu ovdje ... Za vikend rodjaci, pa sad sestrina prijateljica, a uskoro i ostala rodbina ... i sad recite da nismo povezani ... ne mozemo jdni bez drugih ...

Jedna djevojka me pozvala na proslavu za Noc Vjestica ... s obzirom da sam uvijek bio zaljubljenik u raznorazne partije i jos vise sa tim maskama gdje se pretvaras da si neko drugi (to mi najbolje ide), rado sam pristao ... idem kao doktor ... jbg, to mi je bilo najlakse naci (a da ne govorim jeftino) ... ipak treba doci do stana maskiran ... meni je jos lako, nabacim kostim pred vratima ... ova jedna ide kao Slutty Nurse, druga je Super Woman ... a minusi vani ... a oni u deficitu sa odjecom ... c c c c

Nadam se ugodnom provodu ...
Lijep pozdrav

Pametni razgovor

2007-10-20T13:46:00.000-07:00

Danas pricam sa jednim deckicem dok sam sjedio na kafi sa rajom ... i bezze nakva prica, i sad o geografiji pricamo, o planetama u Suncevom sistemu, te on poce meni pricati:

"Kako to da Ahiret nije ubrojan u Suncev sistem? Mislim, znam da ima 9 planeta ... ustvari 8 jer je Pluton otpisan kao planeta, a znam stalno citam "preselio se na Ahiret", a Ahiret je mjesto gdje idu duse ... a obicno se kaze da je otisao na nebo, a nebo je gore, dakle u svemiru ..."

Ostao sam paf ... njegovim razmisljanjem ... al mi kroz glavu prodjose rijeci Tosetove pjesme:

"Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim"

Zvao sam Muneveru danas

2007-10-18T15:43:00.000-07:00

Eh da ukratko, nekako nisam htio da mijesam sa prethodnih postom (hehe, cuj mijesam, zgodno)..

Zvao Muneveru danas, da mi kaze sta se desava, dokle se stiglo sa zalbom. Za one koji ne znaju, nakon isteka roka od 15 dana u kojim se ljudi mogu zaliti, dobio sam info da se jedna djevojka zalila i da treba da prodje jos desetak dana dok se to jos vidi kako i sta (saznao sma i ko je cura).
Ja nekoliko dana (ma sta dana, mjeseci) k'o na iglama, znam prvi sam, ne moze mi nista, bodovi, duzina nezaposlenosti, prosjek, sve ide u moj prilog ...

I danas ja nazovem Muneveru i rekose mi kako je usvojena zalba djevojke (???) ali da ce trebati da prodje nekoliko dana i onda salju Hanki dalje (???)... Kad sam spustio slusalicu, skont'o sam da nista ne kontam... te je ja opet nazvah. No Munevera valjda izgubila zivce, pa je trazila nekog drugog da sa mnom prica (vec zamisljam sliku kako drzi telefon uvis i govori: Imam gospodina na liniji, ko moze da mu objasni stvari) ... Da stvar ucinimo jos socnijom, ta nova osoba mi kaze kao jos nije istekao zalbeni rok i kako ima jos 5-6 dana dok ne istekne (??????) ... nakon sto sam dobio jezikovu juhu u uho, spustise mi slusalicu ... Sto je najgore, ta zena je govorila (pretpostavljam) o totalno drugom konkursu, na kojem se moje ime spominjalo (gdje sam inace na drugom mjestu, ali necemo ulaziti u to) ... i ne samo da me je ostavila zbunjenijim, nego sam zasigurno postao omrazeno ime i prezime, tamo kod njih ..

Lako je njima, koji imaju poslove, pa se ne brinu hoce li i kad ce poceti radtiti. Ne misle o tome, ali opet i ja ih razumijem da po cijeli dan imaju pozive razne vrste. I da odu zivci. Ono sto ja ne shvacam je da je potrebno 7 (SEDAM) i koliko jos mjeseci za jedan obican konkurs pripravnika ... Ne bi da ministra biraju ...

Tako da vam sad, dragi moji cekam, i samo cekam. .. necu da se sekiram, jednostavno, samo cekam... jedem ajvar ;)

Uzmi Ajvar i bjezi, bjezi, bjezi

2007-10-18T15:36:00.000-07:00

Ajvar ... ko ga ne voli? Mali broj je takvih ljudi ... ja ne da ga volim, ja pustosim tanjire ... jedem ga uz sve, dobro ne bas uz sve, ali je definitivno prilog uz „skoro“ svako jelo koje jedem... i nekako mi zao sto ga jedem (ne zbog debljine) vec zbog toga sto se tegla prazni, a to je znak da moram naceti drugu, i tako do zadnje... a zadnju gledam da podijelim na vise dana ... prvih nekoliko stamanim u par dana, a zadnju ... tesko je... jako tesko ...

Zasto ovaj ludjak pise o ajvaru?

Danas moji kupise paprike i ukljucise me u svoj projekat „Guli paprike i suti“ ;)

Prica mi prijateljica kako je njena mama jednom pravila ajvar i vise nije htjela da ga pravi! Kontam u sebi zasto, u cemu je problem! No kad mi je rekla da je to radila SAMA, onda sam odmah shvatio zasto je zena lako odustala. I neka je ... Svi jedu, a niko ni ruke...

Iako je ajvar u onim teglicama sav fin i ukusan, i nekako djeluje kao: „paprike izmixas, dodas zacina, malo promjesas i to je to...“ ustvari je totalna suprotnost. Ja to zovem Familijarnim projektom. Minimalno dvije osobe trebaju biti u grupi, sto vise to bolje (kad se male ruke sloze, sve se moze, sve se mozeee - Vlak u Snijegu – blockbuster)...

Dakle, ocistite paprike, ispecete, ogulite, izmixate, dodate patlidzane, zacine i mijesate BEZ PRESTANKA najmanje tri sata ... A gdje odabir i kupovina paprika, da crvenih bude vise, da zute nisu ljute, da paprike nisu ovakve, onakve, a gdje je prenos paprika od pijace do stana ... Dakle, definitivno ne posao za jednu osobu.

Primjetim onda da porodica vise prica, smije se, sale, dolaze ozbiljne teme, vesele teme na stol ...

Joey iz "Friends“ kaze ovoj jednoj: „Nemas televizor?!?!?Ali u sta ti gleda namjestaj?!?!?

Mislim da smo ostali previse zatupljeni medijima koji nas okruzuju, ne skidamo pogled sa serija, filmova, bombardujemo mozak sa vijestima iz zemlje, o putu prema EU, reformama, Dodik rekao ovo, ovaj se ne slaze, pa ubacite jos nacionalne interese i ugrozenost ... ma kakav moj ajvar, eto vam smjese za varit' ...

Nekako smo se mi, mladje generacije udaljili od svojih roditelja, naravno nemojte ovo shvatiti kao 100%-tnu kritiku, pa i sma sma takav, ali cinjenica je da vise mislimo na sebe (sto je u neku ruku i dobro) nego na druge ... Jel pricate, ali bas pricate nekad sa svojim roditeljima (ne racuna se „daj mi da jedem“, „jesi mi oprala carape“, „das mi cenera“), sestrom, bratom, odete li do svojih deda i nena, baka, striceva, dainica ... pa mozda i do komsinice koja vas je pazila kao dijete??? Jel se uvijek desava da kad dodjete doma sa posla, faxa, skole, desi da upalite TV i da radi cijelo vrijeme, da svadje obicno pocinju oko daljinskog??

Ja necu da pametujem, imam ja svoje probleme na koje treba da mislim (i o kojima vas redovno izvjestavam na blogu), ali eto, popricajte nekad, ohladite mozak od „bomba“. Pocnite zajednicki projekat ... zimnica ce biti najbolja za to ... Dakle, paprike u ruke i prziiii...

Pozdrav

Tose

2007-10-16T11:26:00.000-07:00

Rest In Peace

Tose Proeski (1981-2007)

Jutros sam cuo vijest o pogibiji mladog pjevaca Toseta pa sam bas nekakav tuzan, iako momka nisam ni poznavao, niti su nam se putevi ukrstavali. Zao mi, momak mlad, uspjesan, i sto je jedinstven slucaj, njegov zivot nije bio pun skandala koji su punili razne medije, za razliku od nekih kojima je to postala profesija.

Gledam i slusam razne medije, svi govore samo najbolje o Tosetu, neki muzicki kanali cijeli dan pustaju njegove pjesme, a poruke stizu iz cijelog svijeta sa posljednjim pozdravima.

Tuga, stvarno tuga, nekako mi sve nesto tesko povjerovati da mladi zivoti ovako odlaze ... zadnjih mjesec dana samo slusam price o momcima i curama koji stradase u nesrecama, novine su pune smrtovnica mladih ljudi, MLADIH LJUDI ...

Vise nije do toga da cu poginuti jer ne znam npr. voziti auto, vec da ce me neki kreten zbog svoje nepaznje i brzine i nepostovanja pravila u saobracaju odvesti u smrt.

Tuga, stvarno ... i onda se pitam, cemu sekiracija, kad zivot brzo moze da se ugasi...

Svi su ludi za Bajram(om)

2007-10-15T14:58:00.000-07:00

Danas gledah na NTV Hayat emisiju Slucajevi X - kamere pomenute televizije pridruze se policijskim patrolama u toku noci, te snimaju njihov posao - zaustavljanja, pretresi, alko-testovi itd... pretpostavljam da ste je gledali...
Danas je bila emisija posvecena Bajramskoj noci ... ccc

Nesrece, pucnjave, bitke, p'jani frajeri sukobljavaju se sa policijom (heeej), kad su zaustavili neke momke, oni sredjeni, ulickani, odijelo, frizura, prava braca Muslimani krenuli da proslave Bajram i ... pistolj u torbici ... ona tzv. pederusa koju i ja nosim, samo za razliku od njih tu su moji kljucevi, mobitel i novcanik, jednostavno nema mjesta za pistolj ... I to sto je zabiljezeno u Sarajevo ... za Mostar imam posebnu poslasticu za vas ... ZOLJA ... u Starom Gradu. Znas kad popijes, pa pocnes praviti nered, pa te gazda kafica izbaci van, ti ako si pravo musko, neces samo otici da se otrijeznis. Otici ces po zolju i donjeti je do tog kafica ... i pokusati aktivirati ... vjerujte mi, da nije strasno i zalosno, bilo bi smijesno ... srecom po ljude, momak je svladan ...

Sta Bajram znaci? U zadnje vrijeme, Bajram, Bozic, Nova godina, ... bilo koje slavlje, bilo da je vjersko, ili samo neka obicna proslava kao sto je rodjendan, vjencanje ... postali su izgovor da se ljudi sukobe, otvaraju paljbu jedni na druge, sto rijecima, sakama, oruzjem ...

Jesam li ja poludio, ili je samo meni pice korisno da se covjek "opusti", malo vise smije i zabavlja? Jel to vise nisam IN? Zar je doci na festu, piti, jesti, plesati, poljubiti se, smijati se, pa zatim otici doma spavati ostalo u nekom davnom dobu ... zar su to sadasnje feste ... Jbg ... :(

Totalno sam van vremena ... Nije ni cudo sto sam depresivan :)

O moj Bloze

2007-10-14T14:08:00.000-07:00

Izgleda da sam zadnjim postom otvorio Pandorinu kutiju, izazvao dosta reakcija, sto ljudi oko sebe, sto ljudi sirom svijeta ;)

Nekoliko njih mi je poslalo emailove podrske, neki su ostavili komentare na blogu, neki su me zvali preko telefona, neki poslali SMS, a neki su me odveli na kafu da popricamo, da iznesemo probleme na stol, jer su zabriuti za mene. Naime, kao sto sam vec jednom napisao, a po tvrdnji drugih, moj blog je postao depresivan, tuzan, siv ... ne za druge, vec za mene ... da sam se totalno promjenio, da sam previse ozbiljan (How seriouse is too seriouse, next on Oprah), da nisam onaj stari ko sto sam nekad bio ...

Prije svega, moram priznati da mi jaaaako imponuje sto me je desetak ljudi zvalo, pitalo kako sam, je li sve u redu ... ne mogu da vjerujem ... prije svega da vas ima toliko da cita ovaj blog .. sala, ne, ne mogu da vjerujem da ste nakon jednog posta zvali mene, eto da se cujemo, pod izgovorom da se cestita Bajram, i kao ono: „hej sta ono citam na blogu, nisi mi nesto ...“
Covjek bi trebao malo cesce biti depresivan kako bi vidjeo prijatelje oko sebe. Salim se, ako ista ne zelim, to je da je neko prijatelj sa mnom iz sazaljenja i brige. Ali je svakako bilo super da sam od Bajramske noci dobio dosta emailova, telefonskih poziva, sms-ova i poziv na kafu, kako bi se eto popricalo. Koji slucaj ...

Nisam znao da sam bio toliko „tuzan i depresivan“ u svom zadnjem postu. Nekako mi je taman dobro dosao da izbacim iz sebe ... kao na onu box-vrecu, udaram po tastaturi, a rijeci pljuste kao udarci (sto objasnjava da mi je ovo treca tastatura u 2 dana ;) sala ...

Prije svega hvala, o vi ljudi sa neta i stvarnosti sto me pazite, sto sam vam drag, i sto se brinete. Jest da mi to nije bio nacin provjere, ali mi je drago da sam jos nekom drag, i da se neko brine. Nisam ni primjetio da sam bio nesto pretjerano „siv“ ... valjda to osoba koja je takva i ne primjeti, vec njena okolina. Nisam htio da do ovog dodje, jer obicno ovakve ljude pocnu izbjegavati, sta ce neko u veselom drustvu ko je stalno ozbiljan. Ne volim ih ni ja.

Uglavnom, da skratim, zbog sebe i meni dragih ljudi (koji je jako mnogo) nastojacu da zbog sebe vise se smijem (sto sebi, sto drugima ;)), da se radujem svakom novom danu, uzivati u zivotu, nastojati da ugodim kako sebi tako i drugima (ali ne previse, da se drugi ne naviknu, ili da ne pomisle da sam budala ;)) Ako visite neku budalu koja trci nasmijesena, koja skace i mlatara rukama, poziva druge ljude da slave jos jedan dan, sunce, travu, cvijece, kamen, pozdravite ME i maknite se od budale ;);)

Do narednog citanja ...

Bajrambarecola

2007-10-12T16:11:00.000-07:00

Stize i taj Bajram. Fino mjesec Ramazana prodje, iftari nikad ukusniji i mastovitiji, na TV stalno NTV Hayat koji pokazuje vrijeme, daje recepte, hvaljen od strane mojih kao najzanimljivija emisija pred iftar, hvale Nihada, onog kuhara, kako zna covjek skuhat, ne ovisi od zenske ruke, ugledaj se na njega, hehehe ...

Bajramski dan fino zapoce sa bajramskim doruckom: peksimeti (ili sto vi u Bosnia kazete lokumovi), suho meso i nakvih maza i mazalica, i naravno kafa. Koliko mi je god drag Ramazan i ono okupljanje za iftar (nista ljepse nego jesti u drustvu dragih osoba) toliko mi je drago da je konacno zavrsen, kako sad mogu fino imati sa kim otici na kafu, po danu. Nekako kad je Ramazan, oni koji poste, i oni koji ne poste su stopljeni u jedno, pa svi ili poste, ili nemaju vremena, ili moraju kuci praviti iftar ... ili ja imam previse slobodnog vremena.

Zatim dodje rucak, porodicno/obiteljski, 15-ero nas, sakupili se, pa uzivamo u specijalitetima. Supa, meso, krompiri, i razna jela, pohovana, dinsatana, pa zatim slatko, pa kafa, sokovi, pa prica, kako je u Sarajevu, ima li zime (ko da je stalno zima) ima li sta za posao (standardno) itd ... nista ljepse, nego kad se najedes, pa fino u besu, pa malo zatvoris oci ... naravno, kratko je trajalo, jer me je kroz san probudila petarda, a ja mislio bomba, pa sav isprepadan skocih, pa do prozora gledam gdje je palo, jer mi se cinilo ko da mi je pored uha pukla ...

Veceras izadjoh sa rajom, a da budem iskren, bas mi se nije nesto izlazilo. Nekako mi sve isto postalo, cuj Bajram, pa haj izadji, moras se dobro zabaviti jer je, pobogu Bajram. Naravno, necu ja sad ovdje srat (s oprostenjem) o onima koji se namjeravaju zabaviti, pa jasta je nego za proslavit. Al mene nakva depra spucala, ne znam zbog cega, da sam bas bio nakav mlitav, neraspolozen, nekako mi sve nasilu. Zao mi ljudi oko mene, ne bih da na njih uticem, al ovo je jace od mene. Muzika u diskoteci nikad bolja, ja nakav ruke uz tijelo, drmam se, ma nikako se za ne prepoznat. Nije sad da sam za onog show-a Zvijezde plesu, ali znao sam uhvatiti ritam sa rajom, i dobro se zabaviti...

Sav sam nakav neaktivan, spor, imam osjecaj samo da sjedim, jedem, cekam za taj posao, ko da ce se sve odjednom promjeniti kad se zaposlim (pa dobro, nije sad da nece), ali nekako mi nije do zivota, sto kazu ... ne mislim se na sebe dignut ruku, eheheh ali bas sam nakav bezvoljan za zivot. Kad sam kuci, daj da mi je izaci, nesto raditi, kad sam vani, daj da mi je kuci, lezat, spavat... Da nisu ovo prvi znaci ludila? Hocu li i ja poceti razgovarati o sablonima, i o utjecaju mozgova preko kompjutera ... I naravno, nadje se neko pametan i pocne sa onom pricom: Nemoj tako, kako je onom, on onako, ona ovako ... ma joj, ne mogu ni druge vise gledat ...

Sad skontah kako su ovi postovi nekad bili smijesni i duhoviti, sad u zadnje vrijeme bas nakvi „nikakvi“. Pa pokrecem akciju, da donirate pare, da osnujemo instituciju za „bezivotne i mlitave“ ljude, koji su nekad bili veseli, raspolozeni, zabavni, a danas jednostavno „sivi“...

Ali, eto, sad se okupah i odmah sam bolje raspolozen (mozda je ipak do mene, tj. iz mene ;))
Laku noc ...

Tamburalo momce uz tamburu

2007-10-09T09:08:00.001-07:00

Ovo mi posla prijatelj preko email-a, a ja odlucih d apodijelim sa vama. Rijec je o prepjevu pjesme "Tamburalo" koju pjeva jedna Spanjolka Elleen Burhum. Prekrasna je, i kao sto sam jednom rekao, ako vas ne prodju trnci dok je slusate, niste covjek. Uzivajte ...

Ratovi kucanskih aparata

2007-10-08T12:05:00.001-07:00

Neko se urotio protiv mene. Neko je bas odlucio da se igra sa mojim zivcima. Prvo mi je kompjuter otisao u helac (kojeg jos nisam popravio, zbog odredjenih razloga). Nadam se poslije Bajrama.

I danas sjednem da malo pogledm dvd (Prijatelji, jedna od mojih omiljenih serija), kad nestade slike, ostade neka crnina na ekranu. Nakon iskljucivanja, ukljucivanja, prebaci ovaj kabal, ukljuci ga ovdje, drz ne daj, nista se nije desilo.

Dakle da cujem, ko mi je to od vas nabacio sihire da se posvadjam sa kucanksim aparatima, da ne mogu uzivati u njima? Sta je sljedece: usisivac, frizider, bojler???

Malo sam nervozan. Zovnuo sam Muneveru danas. Da joj kazem kako je prosle sedmice prosao rok za zalbu, te da je priupitam sta trebam dalje. I rece mi ona da se neko zalio ... I da moram sacekati jos neko vrijeme ... kojih 10-tak dana, pa onda ce javiti Hanki, a Hanka ce me onda pozvati da dodjem na posao.

Sreca pa mi je strpljenje jaca strana ...

Tu sam ...

2007-10-05T13:27:00.000-07:00

Nema me duuugo vremena...znam...nije do mene. Kompjuter opet u strajku. Taman kad sam se ponadao da ce me slusati, a on opet odbi da suradjuje. A sve sam mu obezbjedio: radni stol, pogled kroz prozor, cak i onaj naponski produzni kabal, da mi ne daj Boze ne crkne prilikom grmljavine. ... I taman kad sam mislio da nece, kad on hop, ugasi se ... i evo ne radi vec nekoliko dana. Ja nikako da nadjem vremena da zovnem majstora. Ustvari nije majstor, koliko prijatelj koji se razumije, al eto nekakvi mi razlozi ne dadose da ga zovnem. Da dodje hecim i pogleda ovo moje cudo. Moj prozor u svijet.

Zvanicno sam dobio od Munevere pismo da sam primljen, po broju bodova, intervjuu, stazu na birou, sve sve su uzeli u obzir. Kaze da mi cestita. Samo se, kaze strpi 15-tak dana, da vidimo hoce li se drugi ljudi zaliti. Te haj sta cu, cekam cekam, i eto danasnji dan, petak bijase posljednji, 15-ti. No, ja cu se ipak jos strpiti do ponedjeljka, pa zovnut Muneveru, da vidim jel se ko zalio, i sta slijedi dalje.

No, primjetio sam da sam postao duhovit u zadnje vrijeme. Ljudi mi se smiju ... hahaha, ne smiju u lice, vec mojim dozivljajima ... zabavlja ih kad im ispricam onu pricu sa telefonskim pozivima i objasnjavanjima o konkursu u martu, intervjuu u maju, rezultatima u ... al nema veze, bolje da se ljudi smiju, jer se sa njima smijem i ja. I bude mi lakse.

Joj kad pocnem raditi, i kad se o jadu zabavim...no kako sebe, tako i druge...

Ma samo da je poceti...

Inace sam sad ovo vrijeme u Mostaru. U Sarajevo am evo stigao, maxuz na iftare. Danas kod bivse gazdarice, sutra kod Zelene, prekosutra sa rajom, iza-ko-sutra ko zna, ko me sretne ;)

Sta cu kad sam poguzija ...

Thompson - Sin Boziji (O Boze)

2007-09-29T11:13:00.000-07:00

Evo jedan ozbiljan post. Ne mogu se ni ja stalno smijati ;)

Sigurno ste svi bombardovani vijestima i pricom o Thompsonovom koncertu koji je odrzan u Mostaru prije 2 noci. Znate, za one koji ne znaju, Thomson je hrvatski domoljubni pjevac sa pjesmama koje, mozda velicaju jedan narod, i mozda malo i vise udaraju na ustrb ostalih naroda i narodnosti.

Vec samo ime pjevaca (koji se, koliko je meni poznato zove sebe i sinom Bozijim) izaziva odredjenu jezu, ne zato koliko je strasan taj covjek, vec grupe ljudi koji ga prate i vole.

U svakom slucaju, moj stan je udaljen koja 3-4 kilometra od stadiona Bijeli Brijeg, gdje je doticni gospodin odrzavao koncert. Medjutim ozvucenje koje je bilo na koncertu je itekako dopiralo do moje kuce, do mojih usiju, snazno, kao da mi pjeva ispod prozora.

E sad, ako ste mislili da cu ovdje pljuvati Thompsona i njegove sljedbenike, varate se. Ja cu vise kritikovati ljude koji su pljuvali njega. Zasto? Evo nekoliko razloga:

Narodu u Mostaru je vise dosta svega, i politike, i svadja, i bitke, i nacionalnog sporta, i huskanja ...
Ljudi koji su se javili da kritikuju pjevaca su i vise nego nepozeljni i u gradu omrazeni, od lopova do sramotnih ljudi, nazalost.
Thomsonov koncert se ne odrzava prvi put u Mostaru, ovo je mozda 3-4 (a mozda i vise) put da pjeva u Mostaru – opste poznato je da je ovaj grad njegova Mekka, kad pravi turneju kroz zapadnu Hercegovinu.
Siguran sam da sama cinjenica javljanja ljudi koji se protive njegovom nastupu je doprinjela da koncert bude pun ljudi (oko 10.000) u crnim majicama i sa povicima protiv ljudi drugih vjera i nacinalnosti.
Nije Thomson kriv sto su ljudi nacionalisti, fasisti, vec je to kriv odgoj koji ima kod kuce. Mislim, zar ona pikuladija od 8-9 godina ima pojma sta oni ustvari pjevaju?

Mostar nije hrvatski grad, no ljudi ovdje jednostavno ne mogu da ne rade nesto da se to pitanje stalno povlaci. Taman kad je sve u redu, taman kad se sve smiri, javi se neko ko se necemu protivi, i odmah pocnu razglabanja, price, sukob, pozivaju se svi na nacionalne interese i nastaje vijest koja traje nekoliko dana ... A niko ne proziva tog sto je prozivao Thompsona radi njegove kradje od drugih siromasnih ljudi, stvaljanja njegovih sebicnih potreba ispred potreba ljudi cije su potrebe bile presudne za zivot.

Dok se ovdje bude toliko institiralo na toleranciji, i dok se tolerancija bude citala sa raznoraznih bilboarda u potpisu od vojke, odsvakud samo ne iz BiH, mi toleranciju necemo imati.

Za koji mjesec, kad se ovo smiri, doci ce i Ceca u Mostar. I eto nove price, povlacenja srpskog nacionalnog pitanja, javljanja iz ostalih naroda, hoce, nece ... A to sto su ljudi gladni i zedni, niko ne gleda. Sto narod nema posla, nista. Sto je sport postao tribina za nacionalizam, niko ne rjesava. To sto one jadne ljude iz Srebrenice stalno izvlace i snimaju,provlace kroz svoja predstavljanja, zaradjuju na njihovoj tugi, umjesto da im obezbjede PRISTOJAN I MIRAN ZIVOT kakav zasluzuju, niko to ne gleda. A javljaju se povodom obicnog koncerta, i odjednom ko da su svu pamet popili, sad se ko oni pozivaju na fasizam i ustastvo i prava naroda.

Nemojte me pogresno shvatiti, ne branim ja Thompsona, ali vise je dosta politike i ljudi koji je vode. Hoce li se jednom zaredati vijesti, jedna za drugom, neke sretne vijesti iz Mostara, Sarajeva, BiH, nesto sto obecava bolju buducnost?

Ne moze se ni jedan narod pod istu kapu staviti. Ima i dobrih ljudi, ima i losih.

Nek svijet pjeva. Bolje da pjeva, nego da ratuju.

2007-09-25T05:41:00.001-07:00

Danas sam preuzeo ulogu dr.Phila. Samo pametujem, savjetujem ljude, trazim savjete drugih, da ih proslijedim dalje. Bilo da su problemi na poslu, u ljubavi, bolesti i u vjeri, hihihi. Kako covjek moze biti pametan za druge. Kako moze pametovati drugom, kako sta da uradi, upravljati mu zivotom, a kad je u pitanju on/ona sam, onda dosta puta pogresne odluke donosimo.

Ali, helem nejse.

Trebao sam danas u Mostar. Al' sprijecen sam. Nista ljepse nego ovih dana sjediti u jednoj od silnih basta u Fejicevoj ulici, pijuckati kafu u ugodnom drustvu, razglabati neku temu i gledati prolaznike. Sad se cuo sa prijateljem, kaze oko 25 stepeni danas, suncano, bez oblaka ... A ja ovdje do prodavnice u jakni ... Mostar je najljepsi u svako doba, u zimu, kad je hladno, i vjetar puse, a ti zuris u neki kafic, pa ti onaj caj najvise prija, naravno uz ugodno drustvo, u proljece, koje pocinje vec u februaru sa prvim beharom, mirisima cvijeca, i dolaskom prvih turista (pogotovo iz Bosne, koji su jos pod snijegom), u ljeto kad su one nemilosrdne vrucine, pa dolazis kuci, uz klimu ili ventilator, planiras prvi vikend da skones do mora, a ako ste te srece, onda i u Blagaj, Bunu, ili Bijelo polje, u vikendicu, te u jesen, kad se lisce rumeni, a opet lijepi dani ostaju i dalje. Dok hodas gradom, miris zimnica siri se ulicom, pece se ajvar, kiseli kupus, ...

Dugo planiram ovaj odlazak u Mostar, mislim bio sam prije jedno mjesec dana, ali od juna planiram ga na sljedeci nacin:

- JUNI: Odoh sad malo biti dole, jer ako me budu zvali za posao, sigurno ce od pocetka jula, pa da sad iskoristim da budem dole, pa cu prije jula u Sarajevo;

- JULI: Odoh opet malo u Mostar, sad ce njima tamo kolektivni odmori u avgustu, pa mi je bolje da odem sad u Mostar, pa doci prije avgusta da budem u Sarajevu kad me zovnu (k'o da nema telefona u Mostaru);

- AVGUST: Odoh na more, pa kad dodjem, odoh kratko u Mostar, pa cu u Sarajevo, jer to je to, trebali bi me zvati, kontam pocetkom septembra poceti raditi;

- SEPTEMBAR: Odoh malo u Mostar, bolje mi je da odem sad, jer kasnije necu imati vremena, jos dok je ovo finih dana, kasnije kisa, snijeg, putovat ce se duze.

- KRAJ SEPTEMBRA: Trebao bih sad malo, prije Bajrama, jer poslije Bajrama, oni ce me zvati na posao, pa necu imati vremena, osim vikendom, a ne da mi se svakog vikenda u Mostar. Valjda ne zovu, Ramazan, itd ...

I tako vam ja, dragi moji razmisljam, pravim planove, savjetujem druge, a sebi mazem oci da ce me zovnuti na posao uskoro. Pa nije dzabe ona izreka: Kratko, ali slatko!!! i ona: Ko ceka, taj i doceka ... ali se i naceka.

2007-09-21T12:27:00.000-07:00

Zahladilo. Prozore vise ne drzim otvorene, pec sam dva-tri puta ukljucio da punim, zahladilo pravo. Konacno i ormar preslozih, kao neki veci posao, izvadio zimsku, a ljetnu odjecu gurnuo pozadi, a naprijed duge rukave. I eto posla. I naravno, sad ce sunce opet, a meni ce mrsko biti traziti kratki rukav, pa cu uzeti dzemper i skuhati se u gradu. Ljepota.

Malo je lakse sad kad konacno imam neku konkretnu informaciju vezano za posao. Ne lomim se objasnjavajuci da cekam, zovem, trazim, konkurs u martu, intervju u maju, ... sad samo kazem dobio sam posao, cekam da prodje zalbeni rok. A ja iskreno jedva cekam da pocnem raditi. Dosadilo mi je "nista ne raditi" ... (mogao bi uciti, rece neko) ...

Neku vecer sam bio na okupljanju starog drustva sa faxa sa kojima sam saradjivao na nekim projektima. Prijateljica diplomirala, pa nas pozvala, da se pocastimo malo. Otisli smo u Hacijendu (ay ay ayyayyyyyaaaayy - ovo je trebalo biti kao Meksikanac, kad oni ono vicu, ... never mind).

Bilo je lijepo vidjeti nas sve na okupu, stare i nove clanove, prica, smijeh, a "domacica" sva slatka i sretna, tek diplomirala, pa onaj osjecaj kad je cijeli svijet tvoj, i kad pocinjes svoj zivot. Cujem i da ce poceti raditi (ili je pocela raditi, sad sam ispao iz stosa), super. Medjutim, ljude koje ne vidis dugo, kad dodje vrjeme susreta budi spreman na sljedeca pitanja - fax (ukoliko studiras), posao (ukoliko si zavrsio) i ljubav.

Primjetio sam da zene kada pricamo o curama i momcima, otvorenije su kad imaju nekog, dakle kad su u vezi. Tako ja neku vecer, dok sam hodao sa prijateljicom do Hacijende, upita ona standardno sta ima, ja nema nista ... drugo pitanje kako ljubav? (???) OK, zasto su ljudi toliko ljubopitljivi? I kako kad im se kaze da nema NISTA, ne shvate da se ne ide dalje. Mislim, hocu li sad njoj objasnjavat kako sam upoznao super curu, pohvatali se, i to je to. da sam se sa drugom kuzio, ali sma vec bio na sastanku sa trecom, ...

No, ona je u sretnoj vezi, fino ide, i jednostavno to je to. I tu imaju dvije skupine zena - one koje su u vezi i to je dovoljno da se zna, i one koje su u vezi, pa ce se otvoriti sa pricom, kako oni idu tamo, bili ovdje, kupili ono ... no zajednicko je da ce ljupitljivo izvlaciti iz tebe sve potankosti o tvojim vezama i vezicama (kao da ja hodam sa krotiteljicama lavova). Kad su same, nece pricati nista.

I da potvrdim svoju teoriju, djevojka od koje sam se nadao da ce me ispitivati, nisam dobio ni jedno pitanje te vrste. Tek kasnije saznam, prekinula sa momkom, ... moje shvatanje: izbjegavajuci da prica o sebi i prekidu, nije me (nas) ispitivala nista u vezi veza i vezica ... Mudro. neko ce reci - ZENE!!!

2007-09-17T16:01:00.000-07:00

Svaki ponedjeljak bi mi pocinjao nekako isto. Jos od Nove godine, svaka sedmice, samim time prvi dan, pocinjao bi sa pricom i planovima o tome kako moram uraditi ovo, ono, ... i iako su sve moje odluke bile pune entuzijazma, obicno se rezime na kraju sedmice jadno odrazavao, sto je samo uticalo na mene da jos vise zamrzim ponedjeljak(ke).

Medjutim, moralo se prelomiti na jednom, definitivno, moralo je, nije moglo ostati samo na shturim informacijama, kratkim odgovorima, neodredjenim odgovorima. Moralo se jednom prelomiti, i u moju korist.

Da li je ovo samo moj pretjerani entuzijazam, ne znam, ali znam da je osjecaj fantastican. Nakon 9 (devet) mjeseci cekanja, razmisljanja, pozivanja, dobivanja razlicitih informacija, savjeta, trazenja izlaza u hrani, picu, sexu, konacno mogu reci da mogu planirati sta da uradim sljedece.

Danas vam, dragi moji citaoci, odlucih da se okanim telefona, i odem fino do Hanke, da uzivo vidim zasto preko telefona dobijam razlicite informacije od nje i Munevere, i zasto ova jedna , uvijek prebacuje odgovornost obaveze na ovu drugu. I fino odem, najavim se, doceka me fino i doceka me sok: pismo obavjestenja je poslano jos u avgustu. Naravno, ne moze da bude jednostavno ... daj zapleta ... je*em ti sapunice ...

E sad da sam u drugoj drzavi, ma u drugom gradu, ne bi me cudila sporost poste, medjutim, ne da smo Hanka i ja u istom gradu, ne u istoj opstini, vec nas dijele dvije ulice... samo dvije ulice ...

Zasto ja pismo nisam dobio i da li to pismo uopste putuje vec vise od 20 dana, ostace nepoznanica meni. No, svakako mojim razmisljanja je dosao kraj, kada je izvadio drugu kopiju dokumenta i meni licno predao. Na njemu fino stoji da je G0sp0din izabran kao pripravnik kod Hanke. 15 dana imaju ljudi da se zale na njihov izbor. A zatim opet nekih 10-15 dana cekanja dok se sve ti procesuira, da bi mogao poceti raditi - ja se jos nadam da ce biti prije 2008. No, cekao sam ovoliko dugo, zasto ne jos malo ...

Uglavnom, sad se i to rijesilo, konacno imam neku informaciju, pa je za promjenu, na pitanje: Sta ima za posao umjesto dosadasnjeg odgovora znas konkurs u martu, intervjui u maju, ja saznao u junu, konacno moze promjeniti plocu na - Dobio sam posao, kod Hanke. Sad cekam zalbeni rok. I ja vam vise nemam sta drugo reci. Ostalo je i na meni da saznam.

Hvala sto ste me citali, do narednog posta, pozdrav.

2007-09-17T09:05:00.001-07:00

Konacno rasplet i veliki spin off svih desavanja koja su se desavala proteklih devet mjeseci. Konacno, dobih danas rjesenje da sam postao pripravnik. Opet mi slijedi cekanje, ali sad je ono jedno istinito: Dobio sam posao.

Dakle novi zivot, novi dogadjaji ;)

2007-09-16T02:46:00.001-07:00

Lijep sam, nije da nisam. Ali...

Trebao bi opasti koje kilo.

Jos dok sam radio u jednoj firmi, svaki dan je bilo narucivanje i dostava hrane. Od dana kad bude plata, pa narednih 10-15 dana uvijek su se narucivale pizze, dolme, sendivici de lux, pite, svega i svasta, a poslije, kako je para bilo sve manje, "de lux" je isčeznuo, a hrana je dolazila iz pekara, prodavnice itd ... nestade onaj luxuz, do naredne plate ... a onda sve iz pocetka ...

Uglavnom nakupilo se na 90 kg sto je na mojih 182cm bilo previse (znate kako ono ide visina minus 105 = idealna tezina). S toga sam odlucio da se malo posvetim skidanju kila, sto zbog ljepote (ah), sto zbog zdravlja (jbg, zdravlje je bitno, pocnite sa svojom kozom).

Sta sam radio (naglasak na radio, perfekt) - smanjio hranu, slatko izbacio, nisam jeo poslije 20h, puno voca i povrca jeo, a i poceli topliji dani, pa se vise znojilo i vise sam aktivniji bio. Uglavnom, fino sam se sredio za ovo ljeto, jedno 8-9 kila op'o, medjutim osjetim ja sada po sebi kako se zavlacim i po frizideru istrazujem (jos mi samo treba baklja, pa ko neandertalci u pecinama) i smisljam sta da prezalogajim.

Pokusavam naci ovdje na bloggeru koji korisni savjet, o hrani, sta da se jede i kako da se spremi. Ne zelim nikakve dijete, niti sad sabirati i oduzimati kalorije. Vec jednostavno zdravo jesti.

Vidim neki su zapoceli, pa odustali, neki pisu samo kile koje su izgubili. Pa ako imate i vi savjeta, da cujem. Ja cu se s vremena na vrijeme javiti i sa ovom temom.

Zelim da budem the biggest loser. Luzer u kilama ;)

Znam sta si iftarila proslog Ramazana

2007-09-15T02:30:00.001-07:00

Nisam se ulijenio, vec mi ekran otisao u helac. Jednostavno nisam se mogao spojiti, tako da sam bio u ocaju nekoliko dana. Cak sam otisao u internet klub, da napisem koji post, medjutim taman kad sam kliknuo SEND opciju, rekose da je pukla veza sa internetom. Kad sam kod toga, i to me je*e neko vrijeme. Stalno se iskljucuje, i rekose da nesto rade, al bas covjeka ubija u pojam...

Poceo i Ramazan, zapostih prvi dan, i moram priznati, od svih Ramazana koje sam dosad postio, ovaj mi bijase najlaksi, nisam osjecao glad, zedj, ikakvu glavobolju i smantanost. A tek se u 19h iftarilo. Valjda i period godine ima svog udijela.

Jos me nisu zvali sa posla. Ali me zato raja zovu da me pitaju sta ima u vezi posla. Hvala im.
Imam nekad osjecaj da sam u objektivu ljudi, da me posmatraju kako lezim preko kauca, i cekam da mene neko zovne. Da ja njih ustvari ne zovem, ne trazim, molim, kudim, drz, ne daj. Kad mi kazu trebao bi ti njih zovnut', ili otic do njih, ili sta mislis da nazoves Hanku, ili Muneveru??? I to me ubija u pojam. Nista drugo i ne radim osim navedenog. I stalno ponavljanje. Najradije bi ljudima dao na papiricu link do mog bloga, upute ko je ko, i nek citaju. Ne mogu vise ni pricati o tome. Jel do mene? Jel sam li bezobrazan, okrutan? Ne mogu vise izdrzati. Ne znam sta da vise kazem ljudima.

U sustini, sad je doslo do preokreta. Sad saznah (nakon svog zivkanja) da Munevera ne obavjestava mene, vec to treba Hanka da uradi. A Hanka ce sad reci kako je Ramazan pa kako ne mogu stici da ista urade. Ali ja fino odoh u ponedjeljak kod Hanke, da konacno vidim zasto me ne zove. Ne mogu maknut iz kuce, a da ne treba lova, a ja bas ne mogu svoju kasicu prasicu rastezati ovoliko.

Poslao sam CV na jos jedan konkurs. Iako je ovo kod Hanke 99% sigurno (ma sigurno je 100% ali im je administracija 0 bodova), ja sam opet poslao i na drugo mjesto. Najvise zbog toga sto mi je jedna moja prijateljica (koja se druzila sa mnom tokom velike nezaposlenosti) rekla, da je i ona tako cekala kod Hanke da je zovnu, bila prva na spisku i sve, i na kraju joj ponistili konkurs.

Dakle, ukoliko ne djelujes i ne dosadjujes, zavrsices na dnu silnih papira koje imaju.

Zaboravih vam reci. Sretoh neki dan raju iz Casa Grande. Drustvo, sa kojim sam se druzio onih famoznih 5 dana, sa kojima sam kafenisao, sretoh ih bas kad su krenuli na kafu (pauza). Te im se pridruzih. Malo se ispricali, rekose kako se jos mjeseca dana poslije mog odlaska pricalo o meni tamo, kako su svi sokirani, bla bla bla ... Bilo ih je fino vidjet. Zao mi sto je sve tako ispalo, jer mi se svidjalo u Casa Grande. Al eto, ne da mene Hanka.

Toliko

p.s.
Evo dok tipkah ovaj post, opet se internet iskljucio, pa cekam da se "spoji" kako bi ga mogao postirati.

Kako je poceo rat na mom otoku?

2007-09-11T01:53:00.000-07:00

Ovih dana me drzi nesanica. Insomnia. Kako mi zivot trenutno nije sredjen (u smislu da imam neki raspored) mislim da je to utjecalo na moje spavanje. Jednom sam vec patio od nesanice, prije nekoliko mjeseci, sjecam se dobro jednog slucaja kad sam ostao budan do 9 sati ujutro, sto lezeci u krevetu, sto pred TV-om, sto pred kompjuterom. Ne sjecam se kako sam je ono izlijecio ... aaaa da, poceo raditi u Casa Grande, hehehe ...

Uglavnom, danasnja nesanica me dovela pred kompjuter i otidjoh na ove lokalne forume da vidim sta raja pisu. I naidem na post jednom momka, koji pise kako mu se javio neki prijatelj, Srbin, koji je za vrijeme rata otisao iz Sarajeva u Beograd. Od tada je proslo 15 godina, oni se nisu culi, i sad valjda uspostavila kontakt majka od Srbina. I sad kao pita ljude sta da radi, da li da se javi ili ne. Pa sad svakakvih odgovora, od gdje je bio kad je bilo najteze, do onih da ga se ne treba porediti sa ljudima koji su bili "na brdu" i pucali.

Ja se odmah sjetih pocetka rata u Mostaru. Iako su odrasli primjecivali odavno da nesto nije u redu, i samim raspadanjem Jugoslavije, za mene je zvanicno poceo rat 6. aprila 1992. godine kad je velika cisterna eksplodirala u jednom dijelu grada. Sjecam se, tada smo sestra i ja bili kod komsinice. Ne sjecam se detonacije, koliko se sjecam neke lomljavine stakla. Znam samo da smo se odmah "usrali od straha". Mama i tata nisu tu, mi sami, neka strka kroz hodnike. Govori komsinica da udjemo u stan i uzmemo najbitnije. Hehehe, joj kad se sjetim sta sam uzeo: nindze kornjace, album nekih slicica, daljinski od TV-a (!?!?! - don't ask), jednu tenu, nakve sestrine gumene lutke, mlijeko, hahaha ... joj, i sad me stomak zaboli od smijeha kad se sjetim toga.

I tako mi sletismo u podrum. U podrumu bilo atomsko skloniste, bas za takve namjene napravljeno (neko je izgleda slutio nesto), ali smo se pomucili da ga otvorimo (ipak se nije godinama nije otvaralo).

U to i mama dodje odnekud mokre kose, bila u frizeraju, ali nema tate. Tad nacuh da je eksplozija bila blizu mjesta gdje je radio. I sjecam se da je mama odmah pomislila na najgore. I sjecam se komsija (vecinom Srba) koji su joj prvi prisli i smirivali, ovaj vode i secera, ovaj hladnog obloga. A neki sestru i mene prihvatise.

Srecom, nije bila nikakva tragedija, tata se javio navecer tek, a ujutro je i dosao.

Ali se sjecam da smo sa tim ljudima Srbima, uvijek imali izvanredan odnos. Svaka Nova godina, svaki praznik se slavio zajednicki, ostavljanje djece jednih kod drugih (primjetio sam da u Sarajevu komsiluk nije toliko povezan - ili je ovo nova generacija komsiluka, pa niko vise nije ko sto je bio nekad).

Helem nejse, bio je jedan Goran - Gogo, koji je zivio iznad mene, stalno smo se druzili. Bila je zajednicka raja, i kad je rat poceo, tek sam tad skontao da ih je vecina Srba bilo, jer se odjednom raspala i broj ljudi smanjio. I taj Gogo, sa svojom porodicom ode bas taj dan kad je bila ekplozija.

Mama mu je jednom dolazila kod nas, prije 2-3 godine, onako da se pozdravi, valjda da stan proda. Prica o Gogi, i njegovoj sestri. Meni zanimljivo cuti. I ja se odmah pohvalih kako sam pri kraju fakulteta, i svasta nesta.

Sjecam se dobro imena raje iz razreda, iz osnovne prije rata. Neke sam googlirao. Nasao sam ih 3-4 u Beogradu, ... cudo je ovaj internet, saznao sam u kojem su studentskom domu, sta studiraju i koji prosjek imaju ... hehehe, ... ali nisam nikad se usudio poslati neki mail, eto samo da vas pozdravim. Ali me je uvijek zanimalo jedno: da li se sjete Mostara? Da li se pohvale svojim kolegama da su iz jednog od ljepsih gradova ex-Jugoslavije, da su tu rodjeni, jesu li gledali otvaranje ceremonije 2004? Jel se sjete raje iz razreda, uciteljice, prvih simpatija?

Ne volim se sjecati rata ... niti zelim .. svega je bilo, sto je covjek sam prozivio, sto je cuo od drugih. Nikad mi nije doslo do pameti cinjenica da smo prezivili rat. RAT!!! Svi mi!!!
Nikad nisam posmatrao jedan narod kroz akcije pojedinaca. Sada se mogu pohvaliti da sam kao i moji roditelji, pun prijatelja, razlicitih. Kad su bili mojih godina, kad im niko nije bio vazan, mislim u smislu vjere ... danas imam prijatelja, svih vjera. I super je. Super je upoznati ljude, bez obzira na sve. Jer ako sebi postavis granice, e necu sa katolikom, necu sa pravoslavcem, neces biti u prilici da upoznas neke od super ljudi.

Raspisah se ja ... nesto mi sjetno ... krivim nesanicu ...

Tri Dana

2007-09-10T05:42:00.000-07:00

Tri dana !!! Tri dana me dijeli od konacne vijesti da li me je Hanka izabrala pod svoje okrilje. Tako barem tvrdi Munevera. Serija Crazy Almas sin trabajo dolazi u zavrsnicu. Da li ce vas junak konacno dobiti posao, i da li ce napokon prestati ova napetost i iscekivanje. Da li ce konacno prestati pozivi dragih i onih manje dragih ljudi, sa pitanjima sta ima za posao, i jesi li trebao ovo, ti bi trebao ovo, a ovako, onako ...

No vratimo se na bitno...

Danas opet zovnuh Muneveru, pozelih je se nesto.

Ja: tip tip tip, halo Muki, jel ima hajra ikakvog, jesu poslali ikakve papire, ima li habera od Hanke?
Munevera: haj me nazovi 15 minuta!
Ja: Dobro Muki.

20 minuta poslije...

Ja: Halo Muki, jesi nasla informacije, imal' sta?
Neko: Hej, Muki je na sastanku, nazovi za 20 minuta.

Pola sata kasnije ...

Ja: Jel se vratila?
Neko: Nije jos, nazovi kasnije ...

2 sata poslije ...

Ja: tip tip tip, halo Munevera , pa gdje si, nema te godinama. Jesi saznala, jesi dobila stogod od Hajre?
Neko: Nije Munevera, otisla do pijace ...
Ja: Molim vas, de mi vi recite neku informaciju vezano za onaj konkurs sto je bio u martu, intervjui u maju, rezultati preko neta u junu ... ?
Neko: Jeste li bili na ispitu?
Ja: Kakvom ispitu???
Neko: Pa na ispitu za taj posao?
Ja: Draga gospođo, mene jos niko nije obavijestio o nikakvim rezultatima, niti me je ko zvao niti ista. O kakvom ispitu govorite? Sve informacije koje imam sam sam saznao jer sjedim po telefonu i zovem Muneveru, Hajru, Hanku, ovog, onog ...
Neko: Nazovi molim te za dvije minute ...
Ja: Dobro ... klik ... U p***u m******u, $%#! !9/ 6jd8 .... udahni, izdahni...

5 minuta kasnije ...

Ja: Dobar dan, jel Munevera?
Munevera: Jeste!
Ja: Hvala Bogu! Molena, reci mi za konkurs sta ima?!?
Munevera: Koji konkurs?
Ja (F$%&!!) Konkurs koji je bio u martu, intervju u maju, rezultati na internetu u junu, a od juna niko nista ne govori, vec ja zivkam. Jel Hanka poslala ikakve papire?
Munevera: Cek malo .... jest poslala je, dobili smo!
Ja: Kad cete proslijediti meni?
Munevera: pa trebali bi kroz 2-3 dana
Ja: Hvala!

Ma nista, malo ja ... onako ...

2007-09-10T02:55:00.000-07:00

jdopr iiršžiriđ'8pkldosf.mdfž evkriop5 kf
irv

đwerowerpšik43škir543šp kfwe wre of
đr o
đt gptre pt4
đg ok435
rcp
4 tp
đr o
t tp
43 pv
1r3 pv
đ otr vt4đ t
43đrš
erepšroweirwetrpštoto45+9 wepjf e3' krf43 r3fkwre' 'rw rere
fwe fweš kfre re re kr šreš krepš krepškfđre đr kđreš kreš kreš kre
re fwreš kreš krš rš krš krpš k
r re kđrešp krpškređ ql
e lv
re l
đr l
rš lre lgrš gl
re l lr

p.s.
Nisam pu'ko, vec me zivci uhvatili.
Skonto sam da kad bi se snimao film (ili serija) o trenutacnom stanju cekanja i ispitivanja mojih zivaca, mislim da bi je nazvao
Malo humora ne skodi ...

Pozdrav

Moja pametovanja

2007-09-08T02:46:00.000-07:00

Evo mene natrag u Seher Sarajevu, Sarajevo je jedan lijep grad (i ostali epiteti koji slijede, da ne nabrajam, ono zajedno smo rasli, nigdje grada ko Sarajeva, itd).
Uglavnom, u Mostaru isto zahladnilo, te kad sam se spremao, skontah da mi je sva roba "za zime" u Sarajevu (dusa draga, vas cijeli se preselio u Sarajevo). Te ja fino kopaj, kopaj po ormaru, dok ne nadjoh neku vecu jaknu, dugih rukava (iz mojih reperskih dana, hehehe), te nju navukoh, rusak i put pod noge. Odnosno u voz.

Tu me iznervira kondukter koji me je izbacio iz jednog kupea, jer je bio rezervisan. No da je imalo bilo bontona, mogao bi preci preko toga. Dijalog je bio sljedeci:

- Izlazite
- Sto?
- Izlazite!!
- Pa sto??
- Izadjite??
- Gospodine, jel sve u redu?
- Izadjite???
- ?!?! Jel rezervisano?
- Ja!
- Pa covjece, red je da kazete razlog, sta ste zapeli da izadjem...

Doduse jesam presao u bolji i topliji vagon, ali svejedno, fina rijec gvozdena vrata otvara. Primjetio sam da me u zadnje vrijeme samo istjeruju. Da nije do mene? Da ja previse ne trazim i ne ocekujem od ljudi??? Do mene je, jel de? Stvarno, do mene je ...

Ako ste mislili da cu nastaviti "udarati" po sebi, grdno se varate ...

Helem nejse, dosao u Sarajevo, hlaaaadno. Sta je ovo, bas opala temperatura. Sad se evo kanim da isprevrcem ormar pa da nadjem ono zimske odjece, a mrsko mi, te sjedoh za komp da napisem post.

Nesto razmisljam o poslu, koliko cekam da mi jave, koliko treba da jedan obicni papir donesu iz jedne zgrade u drugu, pa zar je to tolika procedura? Kako onda obavljaju svoj posao? Hahaha, joj pitanja, pa vidi kako "sporo" drzava napreduje.

I sta me jos interesuje, konkurencija. Da li se covjek na poslu treba pokazati vrijednim, da zna posao, ili ne. Jer ako si vrijedan, pored svog naci ce se neko i reci: "Haj ti ovo zavrsi, ja moram ici, znas imam goste ... " i malo po malo, uvale ti svog posla, i odjednom ostajes preko radnog vremena (sto se naravno nikad ne naplati), i pored svog radis dodatni posao... i ne primjetis kad dobijes posao.

No, ne mozes pokazati ni zube odmah na pocetku, da ne ode sve u helac.

Nazalost, konkurencija je opasna. Sto kaze jedan moj prijatelj: Danasnja konkurencija se sastoji u tome da se unisti protivnik, a ne u tome da se bude bolji od njega. Slazem se u potpunosti. Ako pokazes da znas posao, i zelis da napredujes, nacice se neka grupa, koji su zapeli na svom radnom mjestu da te pocnu oblajavat. Ma ne treba njih gledat, al svejedno ti nije svejedno kad je hiljade ociju uprto u tebe.

Jebem ti ovakvu drzavu i ljude. Mislio sam da smo pametniji, bolji od Zapada. Ma Zapad je zakon. tamo za rad dobijes pare, i cijenjen si koliko se pokazes vrijednim. Da ne govorim o napredovanu.

A u nas, ukoliko te pogresan k***c pravio, nema napredovanja, ma da si najbolji i najvrijedniji ...

Znate onu pricu o onom momku iz Tuzle, koji govori 15 jezika? Sta da vam kazem, sam sebi nasao stipendiju i otisao u Bec da studira. Umjesto da se biju ljudi za njega u koga ce i gdje ce, momak sam o sebi, ode van BiH!!!

Oh, kako boli ovaj patriotizam.

Prvi dan u skoli ...

2007-09-06T03:07:00.001-07:00

Krenuh danas u knjizaru da uzmem prazne DVD-ove, da nesto snimim. Sad kako sam otkrio free zone server sa tonu filmova, serija, programa, knjiga, jednostavno moji apetiti postadose veci, i samo sta radim download, download, download. A sve besplatno.

Helem nejse, nije to tema. I tako ja udjoh u knjizaru. Na prvi korak opali me miris knjiga, novih udzbenika. A joj, kupovina knjiga. Odmah se sjetih svih onih godina kupovanja knjiga, trazenja po knjizarama, gutve. Vidim knjizare produzile radno vrijeme, ljudi dolaze, kupuju, do prvog dana nije sigurno koju knjigu ce njihovo dijete koristiti. Jer hiljadu i jedna verzija, ja cula ovako, meni rekli ovako, ova knjiga, ova ... Sto je sigurno, sacekacemo da uciteljica/nastavnica/profesor kaze ...

Sjetih se nesto knjige Priroda i drustvo, prvi razred osnovne skole. Da li se iko od vas sjeca? (pitanje za generaciju pionira)

Bila je velika, zeleno bijela (velicine ko velika teka, znate na koju mislim) ... imala je odredjene dijelove gradiva, sa slikama, a na kraju, nekoliko zadnjih listova bile su neke slicice, koje si rezao i lijepo po knjizi. To mi je nesto ostalo u sjecanju. Pa one pjesmice iz bukvara: Mase osa, Sinisi sa nosa, pa ona Lopta – Neko je bacio loptu, i skace, i skace, skace, i skace, ... pa ona prica o Masi i medvjedu, a da ne govorim pisanje slova, pa ono tanka, debela linija, jooooj ... Pa matematika, sa onim skupovima, podskupovima, ... kupovina prvog rusaka. Imao sma najbolji rusak, sa kabanicom, sjecam se, dobio sma neki cetvrtasti, koji mi se nije svidjao, pa mi bilo krivo, pa me dajdza odvede u HIT (tadasnji najveci trzni centar u Mostaru) i kupi mi ultra najbolji rusak, zeleno crni, sa dzepovima, kabanicom, ma svega ... bio sam glavni, hehehe

Bilo je to super doba. Kako samo brzo prodjose. Na stranu sto vrijeme leti brzo, kad si manji jedva cekas da porastes, a i ovaj rat je malo ubrzo stvari, pa si odrastao prije, jer prije je bilo na jednu stranu sto djeca rade, na drugu stranu sto odrasli rade. A u ratu,svi su bili isti ... i djeca i odrasli su isla po vodu, i djeca i odrasli su se sakrivali u sklonistima, i djeca i odrasli su bili gladni, mozda odrasli malo vise, jer su roditelji uvijek nastojali da njihova djeca budu sita ...

Uglavnom, miris novih udzbenika me vrati u djetinjstvo. Ali me je radnik za salterom brzo vratio u svarnost, jer mi je nudio CD umjesto DVD-a.

On: Pa to ti je isto!

Ja:Nije gospodine!

On: Kako nije, vidis da su isti?

Ja: Na ovom stane vise podataka!

On: Aaaa, to je to, zato sam se ja pitao cemu razlika !!??

A u jednom prodavnici sam naisao na ove dvije etikete:

CD – 0,50 KM

CD za DVD – 0.90 KM

Urnebes !!!

Isle dvije curice ulicom, i ...

2007-09-05T02:54:00.000-07:00

Dok sam pisao prethodni post, zanimljiv dijalog se vodio ispod mog prozora. Akteri su bile male djevovjice, mozda prvi ili drugi razred, idu ili se vracaju u skolu:

Jedna: Seeeelmaaaaaa!???!!

Druga: Staaaa jeeeee!!!

Jedna: Vrati mi maaaacu!!!

Druga: Ne dam jeeee!!

Jedna: Ukrala si mi macu!

Druga: Nisam, meni je sama dosla!

Jedna: Jesi, jesi, to je moja maca!

Druga: Ti si ubila svoju macuuuu!

Jedna: Nisaaaaam!

Druga: Jesi, rekla mi je tvoja nena!!!

Jedna: Moja nena je umrla, a to je moja macaaaa!!!

Joj djeco!!!

Jesen stize, krusko moja

2007-09-05T02:12:00.000-07:00

Zahladnilo je. Odjednom. Ne znam koliko je stepeni u Sarajevu (iako sam cuo da je ono bas pala temperatura) ali u Mostaru se sve desilo u jednom danu. Izadjem vani po DVD u majici kratkih i bermudama (sparina), vratim se, i dok sam se vrtio po kuci, odjednom poce kisa, pljusak, grmi, sijeva. No to mi nije bio dokaz da je pocelo zahladjenje. Dokaz mi je bilo da sam se pokrio sa dekom, umjesto dosadasnjeg carfasa. Da, da, i carsaf sam poceo korisiti prije koji dan, ali sinoc je bas bilo hladno, da je osjecaj deke na mom tijelu bio i vise nego pozeljan.

I odmah sam se prisjetio tih hladnih skolskih dana. Posto zivim blizu svoje nekadasnje osnovne skole, jutrosnji povici ucenika vratise me u djetinjstvo, kad bi ovako spavao pod dekom, pa mama dodje i probudi te, a tebi onih „samo jos 5 minuta“ toliko bi znacilo, a ustvari da sam mogao, doveo bi sve ucenike i nastavnike kod sebe u sobu, pa nek on prica sta hoce, a ja cu pod deku ... sa svojom simpatijom, hehehe...

Pozelio sam se i ovih jesenjih dana. Sad cete mozda pomisliti da sam nesto romantican (j**em ti romantiku), ali pozelio sam se ono obuci, toplo, jaknu, sal, pa i kapu, dole duboke cizme, i fino gradom hodat, ili ici na odredjeno mjesto. Malo prosetat. Ipak od juna se mi borimo sa ovim vrucinama, dodije covjeku i znojit se stalno (osim ako nije teretana ili za vrijeme sexa).

U svakom slucaju, veselim se jeseni, samo da ne bude previse kise, pored svih onih dodatnih svari, ne treba mi jos i kisobran u ruci. Osim ruke meni drage osobe ;)

J**em ti romantiku ...

Crazy Almas sin Trabajo - kraj flashback-a

2007-09-04T02:37:00.000-07:00

Evo da i ja privedem kraju ovu trakavicu (tj. ovaj dio flashbacka trakavice) kako bi i ovo sjecanje bilo iza mene.

Pitaju me ljudi zasto nisam napisao stvarna imena i koja je organizacija u pitanju (oni koji znaju sve sta se desavalo). Razmisljao sam o tome, ali eto ne bih da se spustam toliko nisko pa ih prozivam na ovaj nacin (ionako ne vidim nikakve koristi od toga). To sto cu reci kako se zove jedan od vodecih ljudi koji me je izbacio iz organizacije, nista ne pomaze. Od svih ljudi, jedinu ljudskost pokazala je sekretarica, na cemu cu joj uvijek biti zahvalan.

Helem nejse, ovim postom zavrsavam flashback-dio sapunice, kako bi se mogao posvetiti buducim desavanjima J

Dosad ste mogli procitati da sam preko konkursa dobio posao, da sam primljen na osnovu intervjua koji sam vodio sa nekoliko ljudi iz te organizacije, da sam imao burnih 5 dana, odnosno nedefinisanih, da bi peti dan zavrsio se sa „tjeranjem“ mene iz kancelarije.

Ukoliko ste se tek ukljucili, predlazem da procitate pocetak price (Crazy Almas sin Trabajo), kako biste bili u toku.

Dakle, dodje i taj SESTI dan, ja se pojavih na poslu, i umjesto na „lijevo“ gdje sam u prethodnih 5 dana skretao u kancelariju, ja skrenuh desno, u drugi dio Casa Grande. Sjedoh za stol, pozdravih se sa „novim“ kolegama, neka neobavezujuca prica. Cekao sam dona Izabelu da dodje, kako bi se konacno rijesio moj status, da konacno saznam gdje trebam da sjedim u Casa Grande, te da mogu „serbes“ poceti sa svojim poslom. U medjuvremenu, pocelo je smjenjivanje ljudi po kancelariji, da vide ovo „cudo“ (posto se prica o mom izbacaju brzo sirila), tako da sam bio izlozen stalnim pitanjima i propitivanjima, a ja (sa dobrim zivcima) ponavljah, stalno gledajuci na sat i u vrata kancelarije dona Izabele, koje jos nije bilo. Don Raul se nije javljao, nisam ni ocekivao da ce doci da se nesto izvinjava (znam da ja na njegovom mjestu bih), pa sam osjecao nekakvu tremu ovako cekajuci.

Smijesno, to je samo posao, mogu otici kad god hocu, a ja tamo sjedim i cekam da mi rijese sudbinu. „Ma smjestice me negdje, a sa don Raulom se necu ni susretati, nije ni bitno.“

Smijesna je cinjenica, da sam poznavao vodeceg covjeka, cak iznad don Raula, i danas se nekad upitam zasto nisam odmah otisao kod njega. Al, ja cu uvijek biti budala koji nece da stvara probleme, na ustrb sebe i svog rada.

Helem nejse, dodje Izabela. Mislio sam da ce me odmah pozvati u kancelariju, medjutim prosao je sat vremena. Ja odlucih da preuzmem stvari u svoje ruke i pokucam na njena vrata.

Ja: Dona Izabela, molicu Vas 5 minuta vaseg vremena.

Izabela: Udji. ... cuj, ja tebe ne mogu primiti ovdje, vec sam ti rekla da cekamo jednog covjeka da dodje, a imam dovoljno ljudi ovdje, da te nemam gdje smjestiti.

Ja: Dona Izabela, jel vi znate da je bio konkurs?

Izabela: Znam.

Ja: Jel znate da sam primljen na osnovu konkursa, da nikog u ovoj firmi ja nemam ko bi mogao urgirati za mene.

Izabela: Da, cula sam …

Ja: Jeste li vi svjesni da ja nisam usetao u ovu firmu i sjeo za neki stol zahtijevajuci posao?

Izabela: Znam, ali …

Ja: Jel vi znate da se Don Raul, covjek od koga sam se najmanje nadao, ponio jaaako NEPROFESIONALNO prema meni, izbacivsi me otamo.

Izabela: Znam, cula sam sta je bilo, ja tu stvarno ne mogu nista.

Ja: Dona Izabela, jel vi meni mozete reci sljedece: G0sp0dine, radices u Casa Grande, narednih mjesec dana neces imati stola, kompjuter, email, ali ces biti u tom i tom dijelu Casa Grande, medjutim dok se nadje odgovarajuce mjesto, sjedices za obicnim stolom ?? Jel mozete mi ovo reci? Ja sam spreman cak i za neki kompromis??

Sutnja, koja je trajala mozda 2-3 sekunde, meni je rekla puno toga …

Izabela: Ne mogu …

Ja: Ja vas, dona, ponovo pitam, jeste li vi svjesni da sam ja ovdje dosao preko konkursa, da imam visoko obrazovanje, da su me ispitivali razna pitanja vezana za ovu organizaciju, i a koja mi nisu nasli nespremnog?

Izabela: Mozemo pogledati nesto da vas smjestimo u tehnickom dijelu kuce, ali i tu cete morati sacekati, jer neki ljudi nisu tu…

Gotovo je, izgubio sam svaku nadu da cu moci naci odgovarajuci posao.

Sljedece sto sam rekao, nisam mogao vjerovati da je izlazilo iz mojih usta:

Ja: Dona Izabela, meni nije preostalo nista drugo nego da vam se zahvalim sto ste odvojili ovo malo vremena da popricamo, da vam se zahvalim sto ste dopustili da ja, izbjeglica iz onog dijela Casa Grande dodjem ovdje. I da vam se zahvalim sto sam radio, jAAAko kratko, ali dovoljno da upoznam uslove rada…

Ona me je gledala, bez rijeci. Pruzio sam joj ruku, on je cutke prihvatila. Jednostavno taj stisak je prenosio sva moja osjecanja. Nisam vise mogao ni pricati. Okrenuo sam se i izasao. Dosao do stola, pokupio rusak, zahvalio se ostatku kolega u kancelariji na ljubaznosti, i krenuo da izadjem, ostavljajuci njih izbezumljenih faca i nevjerice da se desilo upravo sto se desilo.

Pozdravih se sa sekretaricom, bilo joj je iskreno zao, vidio sam, JBG nisam mogao uticati na drugaciji razvoj. Ocito sam bio visak, nazalost, bez ikakvog razloga, predmet okrutne sale i Marije, i Raula, i ostalih …

Krenuo sam prema liftu, docekala me je jedna od zena koja je bila na intervjuu. Ni ona nije mogla vjerovati sta se desilo: “Ne znaju oni sta su izgubili” … “Ma dajte gospodjo vise, da vrijedim toliko koliko svi pricaju, ja bih sada sjedio za stolom i tipkao za kompjuterom” – ali nisam ovo rekao, nije ona kriva … Pozdravih se i sa njom, te udjoh u lift. Gledam se u ono ogledalo, pa se odvalih smijati. Kako se smijem, tako se i tresem. Lagana groznica. Treba liftu da dodje do prizemlju, ipak ima spratova. Hodam kroz taj velicanstveni poslovni centar i razmisljam kako sam oduvijek mastao da radim u nekom takvom centru, uredi na vrhu, trzni centri u prizemlju … kako masta moze postati san, san stvarnost, a stvarnost nocna mora …OK, mali, opet si nezaposlen, opet u potragu za poslom, konkursi, vadi dokumente, trazi ovo, ono, …

Izlazeci iz bussines centra, zazvoni mi mobitel:

Drug: Gdje si sta ima?

Ja: Evo odoh kuci!

Drug: Jesi gledao internet, tu i tu stranicu za posao?

Ja: Nisam, sto?

Drug: Prvi si na spisku za taj posao. Sjecas se kad si aplicirao, i bio na intervjuu i testovima? Prvi si na spisku.

Ja: Molim???

Drug: Ti si po broju bodova, prosjeka ocjene, duzine staza na birou, ocjene na intervjuu, prvi si, evo bas gledam …

Ja: Molim???

Drug: Sta je? Ne vjerujes?

Ja: Povjerenje u ljude mi nesto nije jaca strana u zadnje vrijeme!!! Koji b’jese posao? Kod koga?

Drug: Kod HANKE!!!

Kraj flashbacka i ujedno epizode!

Nakon sto sam izasao iz centra, zovnnuo sam Mariju, koja nije mogla vjerovati sta se desavalo, rekla je da ce popricati sa njima. I da ce me odmah zovnuti. Vise se nismo culi.

Dva mjeseca kasnije, zovu me iz Casa Grande. Bijase Lorena, kaze da je pricala sa don Raulom i da se slozio da se otvori radno mjesto za mene, pa da se vratim. Zahvalih se i rekoh da sam dobio drugi posao (sto nije bila istina), kako nisam ocekavao da ce mi se iko vise javiti otamo, i da sam jednostavno ih prekrizio. Lorena mi cestita na novom poslu, zazeli sve sretno i tu je bio kraj.

Casa Grande – organizacija koja nas vodi u obecanu buducnost

Marija – organizacija koja me je “placala” za rad u Casa Grande

Hanka – buduci posao (ako Bog da)

Ostali likovi i radnje su istiniti, osim imena naravno …

Crazy Almas Sin Trabajo - nova epizoda

2007-09-03T02:39:00.000-07:00

Nisam zaboravio na sapunicu Crazy Almas sin Trabajo, pogotovo kad je ostala jos jedna epizoda iz tog perioda vremena, kao rasplet svih tih desavanja.

Medjutim danas sam imao jako zanimljiv razgovor sa ljudima vezano za moju sadasnju situaciju i vjerovatno buduce zaposlenje. Pa da pocnem:

Ja: Tip tip tip ... Dobar dan Hanko, kako si sta ima? Jesi dosla sa mora?

Hankina zamjenica: Nije Hanka, Ismeta je. Ma ludnica je bila, sta te zanima?

Ja: Zanima me informacija vezano za onaj konkurs, koji je bio u martu, intervjui u maju, rezultati u junu, pa sam do avgusta nekoliko puta zvao Muneveru da vidim dokle je i sta, pa me zanima eto, dokle se stiglo sa tim?

Hankina zamjenica: Evo tebi ovaj drugi broj, pa ti nazovi da dobijes informacije.

Ja: Hvala Ismeta, gdje cula i ne cula.

Pola minute kasnije:

Ja: Tip tip tip ... dobar dan, Ismeta iz susjedne kancelarije me je uputila vama, zovem vezano za konkurs.

Hajrija: Izvolite, sta vas zanima?

Ja: Bio je konkurs u martu, intervjui u maju, rezultati na internetu u junu, pa sam do avgusta u nekoj vezi sa Muneverom, o situaciji, zanima me dokle je sta, vezano za taj konkurs. Dokle se stiglo i tako to.

Hajrija: Evo tebi broj Nurije, mi smo njima proslijedili tvoje papire, pa ti njih zovni i vidi sta i kako.

Ja: Hajrija, hvala!

Hajrija: Nema na cemu!

5 minuta kasnije:

Ja: Tip tip tip ... Dobar dan Nurija, Hajrija salje selame i mene da dobijem neke informacije.

Nurija: Allejkum Selam.

Ja: Zanima me informacija vezano za onaj konkurs, koji je bio u martu, intervjui u maju, rezultati preko interneta u junu, pa sam do avgusta nekoliko puta zvao Muneveru da vidim dokle je i sta, pa mi rece da nazovem Hanku, al ne bi Hanke, te se javi Ismeta, ona me uputi Hajriji, a Hajrija tebi. Pa me zanima eto, dokle se stiglo sa tim?

Nurija: Ali mi nikog ne primamo!?!?!

Ja: ?!?!?!

Nurija: Evo ti naseg Camila, pa ti njega pitaj!

Camil: Dobar dan, izvolite?

Ja: Dobar dan, moje ime je G0sp0din, zanima me informacija vezano za onaj konkurs, koji je bio u martu, intervjui u maju, rezultati preko interneta u junu, pa sam do avgusta nekoliko puta zvao Muneveru da vidim dokle je i sta, pa mi rece da nazovem Hanku, al ne bi Hanke, te se javi Ismeta, ona me uputi Hajriji, a Hajrija Nuriji. Medjutim Nurija nije bila u mogucnosti da mi da informaciju pa me je uputila vama. Pa me zanima eto, dokle se stiglo sa tim?

Camil: Sinko, doslo je do neke greske. Mi ne primamo ovdje nove, mi primamo sa iskustvom ljude. Moze bit da ti je Hajrija dala pogresne informacije. Nazovi ti nju opet pa vidi sta i kako.

15 minuta kasnije...

Ja: Tip tip tip ... Hajrija, G0sp0din je od maloprije, mislim da je doslo do zabune, zanima me za konkurs gdje prijamu novake.

Hajrija: Evo ja Becirov broj, ti njega nazovi, on ce znati najbolje ...

Pola sata kasnije ...

Becir: Dobar dan izvolite?

Ja: Dobar dan ... (na izmaku snage, opet ponavljam) zovem vezano za informaciju za onaj konkurs, koji je bio u martu, intervjui u maju, rezultati preko interneta u junu, pa sam do avgusta nekoliko puta zvao Muneveru da vidim dokle je i sta, pa mi rece da nazovem Hanku, al ne bi Hanke, te se javi Ismeta, ona me uputi Hajriji, a Hajrija Nuriji. Medjutim Nurija nije bila u mogucnosti da mi da informaciju pa me je uputila Camilu. Camil kaze da je nastalo do greske, pa da opet nazovem Hajriju, sto sam i ucinio, i ona me uputila vama. Becire, pomagaj.

Becir: Ja sam jutros vidio da je rjesenje konkursa napisano, i sad cemo mi to poslati Muneveri da ona obavijesti sve ljude. Trebalo bi to biti za koji dan.

Ja: Becire, hvala gdje cuo i ne cuo.

Dakle, sljedeci koga treba da zovem je Munevera. Ah, Muki, dacu ti jos dva dana da dobijes taj papir, i kojim slucajem da ti mene okrenes ... ako ne, onda ja tebe ...

Tesko je danas naci posao ...

Udri "bitku" na veselje

2007-09-01T16:23:00.000-07:00

Dragi Blože,

Veceras malo zadjoh po Mostaru. Izasao sa „mostarskom“ rajom, nismo odavno. Nismo u punom broju, ali opet bitak je bio prisutan. Odemo na dva, tri mjesta, tek toliko da popijemo picence. Muzika u Mosatru svugdje ista, do 22h svira strana, r'n'b, a poslije 22h pocnu Expresno i Dal Ona zna. I to bas u svakom (makar u onima u koje ja zalazim). Poslije se uputismo u Pecinu.

Da, da, svi ste culi za Pecinu. Otvorena je, ja mislim, vec dvije godine, mogli ste vidjeti dosta reportaza iz Mostara kao top-hit-extra-ultra mjesto za izaci.

Pecina ko obicna veeelika pecina, kojih 100-tinjak kvadrata plus 30-tak kvadrata „na spratu“. Jako dobro iskoristeno mjesto, blizu Starog mosta, ozvucenje super, muzika strana komercijala, house-ica, dance, rave, uglavnom strana muzika. Ima dva bara, mjesta za sjedenje i podijum za plesanje. Jako ugodno mjesto za otici poslije ponoci, kad se ostali kafici pocnu prazniti, i policija obiljzi kraj veceri svojim dolazenjem.Tad se pecina pocinje puniti.

Tako je i bilo veceras. Mi naletismo oko 12h, i vec je bilo dosta raje. Malo je problem sa ventilacijom, koje nema, pa vam nakon danasnjeg vjetra u Mostaru, fino dodje kao osvjezenje (ugrijete se) da bi se kasnije poceli i znojiti.

No to nije tema ovog posta. Tema ovog posta su „bitke“ na takvim mjestima.

Dakle, stojimo mi tako tu, fina muzika, djuskamo, zabavljamo se, do nas neki momci. Udje neki tip (ma znam ga, buraz jednog mog prijatelja, koji je malo problem, helem nejse). Nisam ni skontao sta je dovelo do gurkanja, samo znam da me je drug povukao u stranu. Pocelo je ono nadmurivanje i gurkanje izmedju njega (prijateljevog buraza i jednog od momaka koji su bili tu).

Sta's ti, sta's ti, nemoj da te puknem, nemoj da ja tebe, 'nako, 'vako, drz ne daj. Umjesa se security, i kao razdvojise se. I tako jedno tri-cetiri puta. I poceh nesto razmisljat. Haj da je neki folk klub, pa ono muzika, pice pa te malo ponese, i bitka. Al, jebote, klub, strana muzika, ma sta srana, techno, gdje ocekujes da se raja drogiraju i plesu u svom nekom zanosu, i da ih boli briga za druge, on dodje tu, i onda pocne se nesto gurkat i nadmurivat.

I gledam one cure oko njega, gleda ga ko da je svetac, a ko da gledam zbog nje je i sve pocelo. Pristojno obucena u donji ves, plese i uvija se oko njega, i kao nije joj jasno sto je bitka. Ko ona sad glavna, fina i zbunjena.

U zemlji kojoj zivimo, tradicionalna i konzervatinva koliko god da je, zar je problem momku da pridje curi? I zar je problem curi reci: „Izvini, zauzeta sam, nisam zainteresovana ...“

A ne, odbijanje u smislu: „Okani me se, ili smijeh (jer je momak prisao curi, gdje ces to). Ili druga situacija, pocnu nesto ko s tobom pricat, a njen „svodnik“ te gleda, pa dodje tebi nesto pametovat i gurat te, a ti ni kriv ni duzan, uvucen si u belaj.

Cure, cast izuzecima, ali sam malo razocaran pristupom vasim. Cujem od svojih kolegica kako momci vise ne prilaze, a kad pridju, u vecini slucajeva momka izblamirate, da covjek izgubi samopouzdanje ... helem nejse, odlutah od teme.

I tako moja raja, napravismo parodiju o svadje koja nastade na plesnom podijumu, pa smo zamisljali da smo ko u Run DMC spotu, gdje se okrsaji rjesavaju kroz plesne korake. Hehehe, joj sto bi to bilo super da se svi sukobi tako rjesavaju.

Ok, dosta dosadjivanja. Odoh spavat.

Dobrog frizera tesko je naci

2007-09-01T07:09:00.000-07:00

Bas kao sto kaze naslov, jako je tesko naci nekog ko ce potrefiti da vas osisa bas onako kako vi prizeljkujete.

Nije problem otici kod nekog brice, platiti 5 KM i reci da vam obrije glavu (problem je kad za brijanje glave platite 50 KM). No opet, zbog mog neskladnog oblika glave (i frkova koje imam na glavi), brijanje „na nulu“ ne dolazi u obzir. Probao sam jednom, i mogu reci da je svacija reakcija bila negativna. A ni meni se nesto nije svidjela. Helem nejse, tako ja po Sarajevu prodjoh kroz nekoliko frizera, dok nisam potrefio jednog (ovog zadnjeg, da mi se dosad svidja kako radi).

Za ovog frizera sam cuo preko prijatelja, koji mi ga je preporucio: „Nalazi se tu i tu, od toga otrpilike 10 metara dalje, ne mozes ga masiti... sisanje nije skupo, a fino te osisa.“

Haj dobro, pomislim, nije na odmet da isprobam opet novog. I tako ja fino odaberem jedan dan (taman pred odlazak na more) i fino zadjem u tu mahalu. I pogledah, kad bas frizer na tom „otprilike“ mjestu. Ja fino udjem, pozdravim i upitam da li sisaju muskarce (posto nisam nigdje primjetio sliku nekog momka sa ultra super frizorom po zadnjoj modi).

Frizerka: Naravno, udji, izvolite. Sjednite.

Peracica kose: Jeste li za kafu, sok, novine...?

Ja: Ne hvala (opa, koja ponuda i ljubaznost, zasita kultura na nivou)

Nekoliko minuta kasnije:

Peracica kose: Hocete li da vam operem kosu?

Ja: (koliko sam ono ponio para, posto se dodatno placa pranje, sigurno koju marku vise, ma haj, imas 20 KM uza se, ne moze biti vise od 10, pa da je zlatnih ruku) Moze, naravno ...

Peracica kose: Jel ugodna voda, jel hladna, a sad, jel vam godi kad vas masiram, jel ugodno, hocete li taj i taj sampon, hocete li ...

Ja: (koje uzivanje)

Frizerka: Izvolite preci na stolicu. Kako cemo vas osisati?

Ja: Tako i tako, sa strane skratite, gore ostavite, bez sisaka, ovo, ono, muska frizura uglavnom, bez 'nakvih repova i sta ja znam svega ne ...

Nekoliko trenutaka kasnije...

Frizerka: A otkud znate za nas?

Ja: Prijatelj mi vas je preporucio, dolazi ovdje cesto kod vas, pa mi je rekao da ga je jedan frizer fino osisao.

Frizerka: A ko vam je prijatelj?

Ja: Taj i taj...

Frizerka: Ne znam nikog takvog, ovdje obicno radimo ja i ova djevjoka, koja je u drugoj smjeni...

Ja: ?!?!?!?! (What da f$!#&ck)

Nekoliko minuta kasnije ...

Frizerka: Da ti nisi pogrijesio, ima jedan momak sto sisa 10 metara od nas ...?

Ja: (Gulp, sta, ma joj, sta kazes mlada?) Ma nisam, rekao je bas za ovaj (nisam se mogao sjetiti imena, pa brzo procitah sa nekog njihovog letka, ni sam ne vjerujuci vise da sam na pravom mjestu. A opet ne smijes spomenuti da to nije to, jer cura ima makaze u rukama. Trebam jos bez usiju ostat' ;)). Nisam pogrijesio, to je to mjesto.

Nekoliko minuta kasnije, sisanje je bilo gotovo, ponovo me je peracica kose oprala, fino ocistila lie od dlaka (a usluge, majko mila, vodim te kuci da mi kosu stalno peres).

Ja: Koliko kosta?

Frizerka: Samo trenutak ... tip tip tip ... 17 KM

Ja: (ocito sam pogrijesio, tip je rekao 8 KM - kad si nezaposlen, svaka marka ti je vazna, a opet nisam ni guzonjin sin, pa da mi je svejedno) Izvolite, hvala i dovidjenja!

Neki dan dodje vrijeme da se opet osisam, i ovaj put potrefim taj i taj salon. Usluga fantasticna, cija pristupacna, a frizura savrseno oblikovana ... i postojana ;)

Najnovoucenije: Dva puta provjeri i zapisi naziv mjesta na koje trebate otici, a ne bacajte grah i ne ulazite u prvi koji vam naidje.

Return to real life

2007-08-31T12:24:00.001-07:00

Evo da napravim kratku pauzu sa sapunicom Crazy Almas sin Trabajo.

Pozdravljam vas iz suncanog Mostara. Ma sta suncanog. Ovo je demo verzija pakla. U hladu bude po 40 stepeni (pa ko te tjera u hlad, neko ce pametan reci). Uglavnom, nakon proslog ljeta, kada je avgust donio jesen, kisu i hladno vrijeme, ovo ljeto je iznenadjenje za sve nas (bez obzira sto kalendarski traje do kraja septembra). Ljudi se i dalje kupaju po rijekama, bazenima, ljetne baste se ne zatvaraju, ljudi padaju od suncanice, hitna ima pune ruke posla. Ludnica. Al nekako mi je najdrazi Mostar kad je ljeto. Ma lijep je on u svako doba, al eto na ljeto kad su vrucine, znas onaj period od 11 do 17h, pa cak i duze, neces vidjeti nikog na ulici. Izlazi se tek u 22h, pa silni koncerti, zanimacije, grad pun turista. Joj dijaspora na sve strane (isto k'o sto mozes prepoznati strance, tako mozes prepoznati i dijasporu, bez uvrede).

Sta sve ljudi rade kako bi se malo rashladili. Posipanje vrelog asfalta vodom (uobicajeno), tusiranje svako pola sata (higijena je pola zdravlja), smokris zastore pa ih opet objesis (nas patent), jer ocekujes da ce sa malo propuha hladan zrak prostrujati. A propuha ni za lijeka.

Moj stan izlazi na obe strane zgrade, znaci raj za propuh. I tako ti mi, obicno oko 19-20h (ne smijes prije) otvorimo, rastvorime sve, zaglavimo vrata jastucima, knjigama (da se ne bi slucajno zatvorila ako bude jak propuh) i cekamo, gledas u onaj zastor hoce li se pomaknuti. I cekas. I cekas. Do tad pogledas sve moguce emisije na TV. Jedes, naspavas se, i bacis pogled ... nista. I odjednom pocne se micati stora (ili vam ga zastor).

- Ismeta draga, evo ga, vjetar kojeg toliko cekamo.

Medjutim, kad pogledam malo bolje, to se mali od rodice zapetljao oko store pa je mice tamo 'vamo.

- Joj djeco, sta nam radite. Munevera, pali klimu. Sad je jeftina struja.

Mostar je jako lijep ako imate gdje otici van njega da se rashladite. More nam je blizu, kojih 60 km do „prvog ulijevo“ *, tako da nam je nista spremiti se i otici „na dan“. Poneses peskir, ono kuna sto je ostalo od proslog odlaska „na dan“, i pravac more.

Takodjer, bliza verzija je Blagaj. Nema vam u Mostaru covjeka koji tamo nema kucu, vikendicu ili nekog svog ko tamo zivi. Neki dan prolazim, kad jedna slatka, mala kucica, i gosp. Senad Hadzifejzovic uziva, valjda pripreme za novu sezonu Centralnog dnevnika. Neka, aferim, Bosanci se najvise uzele mostarskog raja (raja, hmmm, kakav raj, ljetni pakao).

Pricaju mi ljudi, kako je u Sarajevu znalo ljeto biti vruce, ali nikad ovoliko dugo i ovoliko jako. U avgustu si nekad mogao dugih rukava hodati. A sad ... sta je Sarajlije, imitirate nas jel? Heheh ...

Kako god, ostadoh da zivim u Sarajevu. Al ne dam Mostar ni za lijeka. Ni Blagaj. A vala ni „prvo lijevo“.

* Prva lijevo – Gradac, malo primorsko mjesto, pocetak Makarske rivijere. Ako nam je mrsko da idemo dalje, obicno kazemo „idemo se spustiti do prvog lijevo“, svi znaju da se odnosi na Gradac.

Crazy Almas Sin Trabajo

2007-08-31T05:13:00.000-07:00

Na redu je peta epizoda serijala Nemirne Nezaposlene duse. Za one koji ne znaju, u pitanju je jedan flashback iz perioda prije 2-3 mjeseca. Baziran na istinitim desavanjima. Imena namjerno promjenjena, ne radi sigurnosti, vec radi njihove sramote. Dijalozi istiniti. U pocetku „serija“ je krenula humoristicnim prikazom, medjutim kako radnja ide dalje, ozbiljnost ce biti u sto vecem dijelu.
U slucaju da ste novi i da tek sad citate post, prije njega procitajte prethodna dva, kako biste lakse povezali radnju. Ugodno citanje!

U prethodni epizodama:

Ja ne znam gdje sam, ni sta da radim – fijuuu

Izabela ne moze da me primi kod sebe – fijuuu

Don Raul me izbacuje iz svoj dijela Casa Grande – fijuuu

Uvodna spica

Nakon sto se izderao na mene, bez ikakvog razloga, nije mi preostalo nista drugo nego da pokupim stvari i krenem prema izlazu iz kancelarije. Ostale kolege, medju kojima i Ana su me cudno gledali, pitajuci se sta je bilo. Nakon sto sam se pozdravio sa njima, izasao sam pred sekretaricu. Vidjevsi da sam problijedio u licu i nakon sto me saslusala sta se desilo, pozvala me je da sjednem do nje, te kontaktirala Izabelino osoblje, da vide sta ce i kako ce sa mnom. Ta zena, koja se nicim nije zaduzila, mi je najvise pomogla u svim ovim danima koje sam proveo u Casa Grande. U roku od 5 minuta, Izabelina zamjenica Veronika dolazi do mene i uvodi me u Izabelin dio Casa Grande.

Veronika: Udji slobodno, Izabela nije danas ovdje, ali kontaktirala sam je i slozila se da budes ovdje dok ne vidimo sta cemo i kako cemo.

Ja: Hvala i tebi i Izabeli sto me primiste ovdje.

Sjedoh za prazan stol, uzeh neko stivo da citam, cekajuci pauzu, da odem sa Anom i ostatkom ekipe na kafu, da se „izjadam“.

Poslije pauze dolazim kod Veronike:

Ja: Veronika, jel ja mogu otici sad, s obzirom da sam u nekom nedefinisanom polozaju. Mislio sam da odem do Marije, da mi ona pokaze pravac i put mog daljeg djelovanja.

Veronika: Naravno, idi, idi slobodno, rijesi to. Ja ne znam i ne mogu biti pametna sta je bilo, ali u svakom slucaju idi da rijesis to.

Sat vremena poslije:

Ja: Marija, milosti puna, ti me posla u medvjedju jazbinu. Ti me posla na konkurs gdje su me ljudi docekali i nahvalili, zatim i primili, da bi danas bio, blago receno, izbacen.

Marija: Sine moj, ne mogu da vjerujem. Don Raul je fin gospodin, jako je lijepo raditi sa njim. I dona Lorena, svi su to fini ljudi...

Ja: Ne zalim se ja ni na Lorenu, niti na bilo koga drugog, osim don Raula. Jel Don Raul znao da ja dolazim, jel znao da je bio konkurs? Morao je znati, jer da nije, reagovao bi, kao i svaki normalni covjek, na pocetku, i na fin nacin ili pomogao da me smjeste, ili rekao kako nije u mogucnosti da uradi nista.

Marija: Popricacu sutra sa Lorenom, i sa Don Raulom. Ipak mi radimo zajedno, imamo na hiljade zajednickih pravaca, ovo je prvi put da se nesto ovako desilo.

Ja: Marija, da li mi vjerujes?

Marija: Da, naravno.

Ja: Marija, ja sumnjam da je ovo zbog toga sto ja i Don Raul nismo iste vjere, ja kao edukovan, znam jezik, komunikativan, sposoban za rad. Ali sam ocigledno crna ovca bio u firmi.

Marija: Ne razmisljaj o tome.

Ja: Nikad i nisam. Ne bojim se ja svog nacionalizma, jer ga ja nemam. Bojim se tudjeg. A pogotovo kad ti je nacionalizam sef, i kad nemas druge nego spustit glavu i slusat kako ti se kaze.

Marija: Ne zabrinjavaj glavu tim mislima, sine. Ti fino dodji sesti dan na posao, a mi cemo to rijesiti dotad. Idi s Bogom, dijete.

Ja: Hvala Marija.

Nastavak u narednom postu ...

Crazy Almas Sin Trabajo - epizoda 4

2007-08-30T05:47:00.001-07:00

Nemirne Nezaposlene duse ulaze u svoju cetvrtu epizodu. Za one koji ne znaju, u pitanju je jedan flashback iz perioda prije 2-3 mjeseca. Baziran na istinitim desavanjima. Imena namjerno promjenjena, ne radi sigurnosti, vec radi njihove sramote. Dijalozi istiniti
U slucaju da sad citate post, prije njega procitajte prethodni, kako biste lakse povezali radnju. Ugodno citanje!

U prosloj epizodi citali ste:

Ja dobijam posao – fijuuu

Lorena pokusava smjestiti me negdje u Casa Grande– fijuuu

Don Raul, glasnim tonom, pita mene: „Ko je tebe tu smjestio...“ – fijuuu

(opet ona uvodno spica, tara ra, Ostavila si meeee, u toku velike inflacijeeee, ay ay ay ...)

Don Raul: Ko je tebe smjestio tu?

Ja: Senora Lorena me je smjestila ovdje, dok ne dodje donja Izabela i porazgovaram sa njom da vidimo gdje cemo.

Don Raul: A ko ti je rekao da tu sjednes, za tim stolom?

Ja: Pa ... Donja Lorena ...

Don Raul: U redu. Ne diraj nista na tom stolu, nikakve papire, ostavi tako kako stoji, samo kompjuter smijes ukljuciti.

Ja: Dobro, don Raul, ponio sam i svoju hemijsku, i svoj rokovnik.

Don Raul: SLAM (zatvori vrata, da ne posmilite da je krenuo udarat...)

Nekoliko sati kasnije:

Ana: Don Raul je jako fin, jako dobar gazda, ne trebas ga se bojati.

Ja: Ma ne bojim ga se, ali da me je nesto odusevio, vala i nije ...

Dan CETVRTI:

Ja: Dona Izabela, da li ste slobodni?

Izabela: Ne, dodji za sat.

Nakon sat vremena:

Dona Izabela: Dragi moj, cula sam za tebe, Marija i ostali su te nahvalili, kazu da si vrijedan i pametan ...

Ja: bljuv bljuv bljuv

Dona Izabela: Jako nam je drago sto si dosao. Medjutim ja te kod sebe ne mogu smjestiti, mi smo trazili nekog drugog, i cekamo da dodje, a za tebe ovdje nema mjesta. Ostani ti tu gdje i jesi, Lorena ti je dala neki posao, zavrsi ga. A mi cemo u ponedjeljak imati sastanak, pa cemo odluciti sta i kako sa tobom.

Ja: Hvala na vremenu.

Dan PETI

Ulazim u kancelariju, sjedam, ostavljam rusak na stol, palim kompjuter. Program jos nije zavrsio „punjenje“ Windowsa, kad don Raul ulazi u kancelariju:

Don Raul: STA TI JOS RADIS OVDJE???? ZAR NISI TREBAO PRECI KOD IZABELE???

Ja: Dona Izabela mi je rekla da ostanem ovdje, jer me ne mogu smjestiti trenutno tamo, pa da ostanem do ponedjeljka ...

Don Raul: NE ZANIMA ME, POKUPITE STVARI I IDITE ODAVDE, NEMATE STA RADITI OVDJE!!!

Ja: Ali, don Raul, bio je konkurs, ja sam dosao preko konkursa, znate Marija, ...

Don Raul: NE ZANIMA ME, KUPITE STVARI I IZLAZITE!!!

Nastavak u narednom postu ...

Crazy Almas Sin Trabajos

2007-08-29T12:32:00.000-07:00

U danasnjoj epizodi Nemirnih Nezaposlenih Dusa (Crazy Almas Sin Trabajo) imamo jedan flashback, na od prije nekoliko mjeseci (bazirano na istinitim desavanjima). Glavni lik sam opet ja, a gostujuce uloge ce biti donekle predstavljenje na kraju (u onim slovima sto idu na kraju, prema gore, na svakom kraju ... e to, to ... ma ja, na gore ...)

Pa da krenemo:

Muzicka numera (neka ocajna spanska serenada o ljubavi i nezaposlenosti, neshvacanju i mrznji, inflaciji i ... you got the picture)

Ja: Marija Guadalupe od San Josea Nadbiskupsko Bosanska ispunjena nacionalnim interesima svih naroda i narodnosti, molim te da mi pomognes u mojoj nakani da se zaposlim. Trebaju mi novci da othranim svoje 3 priznate i 4 nepriznate djece. Pomozi mi. Moli za nas. Nadji mi stelu!

Marija: Imas konkurs koji izdaju moji predstavnici. Hajde dodji da porazgovaramo, mozda uspijemo nesto naci.

Ja: Marija, ti me zezas?

Marija: Nisam, vjere mi!

(veselje)

Nekoliko dana poslije ...

Marija: Drago dijete, odusevio si i mene i moje ljude. Dobio si posao, pocinjes u ponedjeljak, idi u Casa Grande, tvoj nadredjeni se zove Don Raul, a njegova zamjenica je Lorena. Ona ce te uputit u sve.

Ja: Jel to sa stelom? Ko mi je bio stela?

Marija: Nema stele!

Ja: Marija, ti me zezas?

Marija: Nisam vjere mi!

(opste veselje)

Dan PRVI:

Ja dolazim na posao, i svi su zbunjeni i sa velikim upitnicima iznad glave. Sta ovaj naociti, crni momak radi ovdje, u Casa Grande? Zasto je dosao? Da se ne osvecuje? Da nas ne pobije?

Lorena: Izvini sto kasnim ... cula sam za tebe, moje senjorite su te nahvalile, znam da si zavrsio fax, postdiplomski guras, jezici, vrijedan, pametan (vec mi se tada pocela javljati muka od silnog hvalisanja). Odoh da popricam sa Don Raulom, da vidimo gdje cemo te smjestiti. Sad smo prenakrcani, ali nacicemo ti vec neko mjesto. Zasad sjedi ovdje, za ovaj stol (prazan stol, pored Loreninog).

Nekoliko sati poslije ...

Lorena: Razgovarala sam sa Don Raulom, on ne moze da te primi, jer te nemamo gdje smjestiti. Pa cemo kontaktirati drugog nadredjenog, senjoritu Izabelu, da vidimo da li te ona moze smjestiti u svoj dio Casa Grande ...

Nekoliko minuta poslije ...

Lorena: Izabela nije tu, dolazi tek cetvrti dan, zasad ostani tu, evo ti nekog posla, pa se zabavi sa tim, dok ti ne nadjemo neko mjesto.

Dan DRUGI

Opet dolazim na posao, bez ikakvih mogucnosti da saznam koje je moje pravo mjesto u Casa Grande, i da li ce me ikad prihvatiti kao svog. Osjecao sam se kao uljez (tuzna instrumentala, sa naglasenim zvucima violine, koja je parala svaciju dusu i nikoga nije mogla ostaviti ravnodusnim ... te ja izvadih 1 KM i stavih je u sesir momku koji je svirao violinu, te ga pozdravivsi odlutah u svoj posao). Da li je ta kuca „moja“ kuca? Da li cu u njoj naci ljubav koju dugo trazim (ljubav = pare)

Dan TRECI

„Ko je tebi rekao da sjednes tu?!!??!!“

Okrenuh se (polako, te pogledah u ljutito lice) ... Bio je to Don Raul !!! (tan tan tan taaaaaaaaaa)

Nastavak u narednom postu ... napeti dio tek slijedi ...

Vjestice sa Bistrika (i ostalih mahala Sarajeva)

2007-08-29T02:52:00.000-07:00

Zelenu sam upoznao sa jos tri cure: Manekenka, Sfinga i Andjela. Bilo je to ustvari upoznavanje u sukobu. Naime, na predavanjima, asistentica je citala teme, i odredjivala da po 4 ljudi u grupi obrade odredjenu temu, predstave je kroz razne medijume, da bi se na kraju odabrao pobjednik i... eto samo to.

I uglavnom, sjecam se tema je bila zanimljiva, nisam je htio ispustiti iz ruku, i cim ju je procitala, glasno sam svojim njeznim glasicem viknuo:

- JAAAA bih tu temu!

Medjutim, ono sto nisam ocekivao je nadjacavanje mog slatkog i njeznog glasica sa, ni manje ni vise 4 gruba glasica (slow motion):

- Evoooo naaaas ceeetiiiriiii ceeemoooo uzeeeetiiii tuuu tee e e m u u u u.

Jos i dan danas kad se sjetim tih glasova, suze mi krenu niz oci, bacim se na jastuk i zapisujem u dnevnik ...

- Hoces!
- Neces!
- Mi smo izabrale!
- A odakle vam pravo?
- Mi se dogovorile!
- Sta cemo mi koji nemamo grupe? (To mali, udari na sazaljenje)
- Mi idemo na ekskurziju!
- Idem i ja! (sta cete sad)

Drz, ne daj, Zelena gadja olovkom, ja Andjelu zvajznu u lice, Sfinga i Manekenka koriste situaciju i dogovaraju se sa asistenticom, ma urnebes ... ok izmisljam, ali istina je da smo se bili malo ko nagorusili. A onda je Asistetica odlucila da spoji ove Nemirne duse, i odstupi od pravila da u grupi bude po cetvero te meni dodase njih 4 (da njih 4 mani, a ne ja kao peti clan). Uh, da su pogledi mogli ubijati, ja bi bio signed, sealed and delivered na onaj svijet, pa bi bas bio Ero sa onog svijeta.

Uglavnom, dogovorimo mjesto sastanka, kod Sfinge, jer je ona najljepsa, imala je dugu plavu kosu i najbolji kompjuter na raspolaganju. Malo pomalo, osjetih ja da od onih strasnih Vjestica sa Bistrika polako otpada oklop koji su branili svoje tvrdjave, a da su se iza njih krile jos gore vjestice, hehehe, sala. Tad sam skonto koliko su ustvari te cure regulara, i zanimljive, itd...

Uglavnom, nismo pobijedili, ali smo imali vraski dobru prezentaciju. Koliko je dobra bila, jedna od internih sala namje upravo Power point prezentacija u svakodnevnom zivotu. Taman kad se Zelena bude udavala, odrzacemo prezentaciju o spolono prenosivim bolestima ;)

Uglavnom, poslije prezentacije, nase druzenje smo ucvrstili u Tunisu, zatim na raznoraznim festama, zatim u Grckoj, i evo ne popustaju ... nikako ih se kutarisat. Al ovo je najbolji dio - s njima nikad nije dosadno, uvijek je zanimljivo, i kad si trijezan, i kad si p'jan (bolje pj'an) ...

Cure, ju rulz!

P.S. Imam ja i muske raje, samo nek je jasno ;) Al zene su to. N ekazes finu rijec, odmah u plac.

Lijepi li su mostarski ducaaaaniiii

2007-08-28T12:04:00.000-07:00

Odoh sutra u Mostar. Ne mogu da izdrzim vise ovdje. Volim Sarajevo, ali ubih se od dosade. Probudim se ujutro, kafa, TV, kompjuter, eventualno ako trebam izadjem do prodavnice, pa nazad. I to je cijeli dan. Raja sva zaposlena, ne mogu ni njih zvati stalno da izlazimo i da kafenisemo. Ljudi poceli zivjeti svoj zivot. A ja se jos skolujem, hehehe.

Neki streber ce reci: "A knjiga???" Ma nemam zivaca ni da ucim. Mislim, ispit nije tezak, vec sam ga jednom polozio, nije problem opet, ali treba se nakaniti da ucim ... ono sto kazu sjest i zagrijat.

Dakle, sve ove grozne stvari koje mi se desavaju (gore nabrojane) su utjecale na moju odluku da sutra budem u gradu sa temperaturom ko u Sahari, okruzen porodicom, rodbinom, i maminom kuhinjom. Jebote, dosta je vremena proslo otkako kasikom nesto ne pojedoh. Dva tri puta sam otisao u VF (sad KONZUM ... jebote), pa navalih na onu bizhu (ili vam ga grasak), i onda kad kuci dodjem sve suho, maze i mazalice i fast food. Ne da mi se ni kuhat (a znam, nije da ne znam). Vruce covjece.

Kad dodjem dole pocet cu uciti, nema vise zajebancije, treba se i ovo rijesiti. Ipak velike su pare izdvojene za nastavak mog skolovanja, ne treba sad pretjerivati i pretjerano se izlezavati (naglasak na "pretjerano")

Ali vise mi je dopizdilo. Cekajuci posao, da me zovnu (Hanko, Hanko, c c c c) izadjoh iz pameti. Ko je rekao da novac nije vazan? KO? Slazem se donekle, nije vazan, ali je bitan. Ko ce racune placat, ko ce frizider napuniti, pa i onom dedi sto sjedi na ulici i suti, nekad je sevab dati... Ne mogu vise bez para. Kasica-prasica (nije bilo janjetine) je na samom izmaku. Da moze, pokazala bi mi minus u koji sam usao. Od svojih pozajmio, rekoh vraticu vam ja, a roditelji (ko roditelji) neka sine, nek si ti nama ziv i zdrav.

E kad ste tako dobri, eto me vama dole, da me pazite i mazite, da mi kupujete svega i svasta, a ja cu da ... budem poslusan sin, i sklanjati vam se s puta da ne smetam ... lezacu cijeli dan na kaucu da ne smetam svojim prolascima kroz kucu, jest cu vasu hranu, da vam napravim mjesta u frizideru, gledacu nekoliko sati TV prije vas, da vam se fino ugrije TV da ne zaigra slika, hehehe... Ma sala, dobar sam ja, a oni jos bolji.

Ah Mostar, Mostar, ... postao je grad i po preko ljeta. Pravi mali primorski grad. Jos samo fali more. Pa ce (ko u Nadreality show) gondole 'mjesto zutih kineskih buseva da idu gradom. A i to ce ti biti za koju deceniju, ako ovako temperature nastave rasti. Pravo globalno zagrijavanje. Haj kad moze cijela Evropa, nek i mi ne kaskamo za njom.

Uglavnom odoh malo dole. Koliko cu biti ne znam. Al znam da cu sigurno doci do 8.septembra. Ako Bog da. Zelena se udaje. Aferim. To se ne propusta.

Life is too short for the wrong job!

2007-08-28T07:09:00.001-07:00

Dobih super mail od svoje prijateljice Zelene, sa slikama (koje vidite ispod) koje objasnjavaju da zivot nije toliko dug da radite poslove koji jednostavno nisu vasi najdrazi. Posto sam trenutno u fazi trazenja, odnosno dobijanja posla (Hanka nikako da se javi, a Muneverin grah ne laze ... vec mirise, jos malo mesa ubacit, pa malo kiselog kupusa mmm ... odlutah od teme).

Uglavnom, evo tih slika. Odlicne su! Zelena, Gracias!!!

(klik na njih, da ti narastu ... na njih, NA NJIH, ... ja, ja, da narastu, jeste ...)

Za moju Chuftetu

2007-08-28T05:18:00.001-07:00

Imao sam jedan simpa razgovor preko MSN-a (yes yes, I'm addicted) sa svojom jako dobrom "drugaricom iz razreda".

Upoznali smo se kad je dosla u 2. srednje (ili je ono bio na sredini 1.??), ono dijaspora, ali nam se svidjela pravo, pa smo mi A grupa (znate ona popularna grupa, koja kad hoda kroz skolu sve stane, a odjednom neki vjetar puhne pa nam udari u kosu, dok svira Barry White - I'm Gonna Love You Just A Little More, Baby) i sve se nastavi kasnije normalnim tokom ... ma luda srednja ...

Uglavnom, ta cura, Chuftica, i ja smo se fino pazili, nismo sad spavali jedno kod drugog i pleli pletenice (nikad nije znala s amojom kosom), ali smo imali svoje prijateljstvo i interne sale. Naravno jedna moja interna sala je izletila iz mojih velikih usta, i iako mi nikad nije zamjerila (jelde da nisi???) ja sam se 8i jos ponekad) osjecam jadno zbog toga i dan danas se toga sjetim kad krenem da negdje putujem vozom.

I iako smo stalno u kontaktu, sad se nesto raspricasmo preko MSN-a i poceli se prisjecati nekih dozivljaja. Joj jest ludo bilo u onoj skoli. Bili smo jedna mala porodica, koji smo se pazili, i uvelike poznavali. Sjecam se bilo je snimanja sapunica, otvaranja banaka, Kolo srece (O Bože), masaze po stolovima, a prepisivanja su bila mocna, i koliko god je tada, u to vrijeme, situacija bila "jaaako ozbiljna " (jer ako dobijes 1 iz testa, to je znacilo kraj covjecanstva) toliko je danas smijesna, i rado ih se sjecamo ovako kad se nadjemo da se ispricamo.

Neki dan nesto kopam po ladici i nadjoh porukice koje su se slali za vrijeme casova (tad djeco nismo imali mobitel, imao ga je samo jedan tip, naravno isto iz dijaspore dos'o, pa eto ko on sad ima), dakle nije bilo ni mobitela, ni kredita, ni izbora melodije, niti proziva, vec ono: "Hej, hej, de je/ga zovni" pa bacis, ili saljes preko 10 osoba koji su ispred sebe.

Chuftica i ja smo takodjer bili u dramskoj grupi. U jednoj predstavi ona je bila simpaticna Njemica, a ja neki dedo (Rahma uvijek dedo), pa se sjecam dozivljaja, gdje smo se smijali vise nego sto smo trebali da glumimo. Sami smo pisali te predstave, skeceve, pa dok ih isprobas, to suze i piš samo liju. Ali je bilo super izvlaciti se sa nekih casova "jer moramo spremiti skeč za Dan Drzavnosti", hehehe ...

Uglavnom, Chuftice, danasnji razgovor mi je bas godio, i prisjetio sam se super dozivljaja, nadam se da vise nisam njezan k'o Podveleski opanak kako mi ono napisa jednom u atlasu.

Citamo se!

Naivci smo mi ...

2007-08-28T04:30:00.000-07:00

Preuzeto sa Lupiga.Com

Tko zna koliki su naivci sinoć, pola sata iza ponoći, golim okom buljili u zvjezdano nebo tražeći "drugi Mjesec", odnosno Mars, koji je, zamislite, u tom trenutku bio veličine Mjeseca. Naravno riječ je o patki, o još jednoj u nizu urbanih legendi, koja je putem e-mailova proteklih dana zainteresirala mnoge koji su odlučili ne propustiti spektakl koji će se sljedeći put dogoditi tek daleke 2287. godine. O čemu je zapravo riječ otkrijte pod

Proteklih nekoliko dana mnogi su u svoje web poštanske sandučiće (među njima i gorepotpisani) od prijatelja dobili e-mail u kojem nas se poziva da ne propustimo spektakularnu astronomsku pojavu koja će se dogoditi 27. kolovoza u 00.30 sati. Pa kaže ...

"27. kolovoza 2007. godine, u 00.30 sati pogledajte prema nebu. Planet Mars bit će najosvjetljeniji planet na zvjezdanom nebu. Bit će velik poput punog mjeseca.

To će se dogoditi 27. kolovoza točno pola sata iza ponoći. Mars će tada biti udaljen 34,65 milijuna milja od Zemlje.

Nemojte propustiti taj prizor! Golim okom će se činiti kao da Zemlja ima dva Mjeseca!!!

Sljedeća prilika za takav prizor predviđa se za 2287. godinu. Stoga podijelite ovu informaciju sa svojim prijateljima jer više NITKO tko danas živi taj prizor neće moći vidjeti!"

Apeliranje da vidimo nešto što više nećemo moći vidjeti uslijedilo je i u nekim medijima, pa je primjerice Jutarnji list u gotovo copy/paste tehnici objavio ovaj mejl, pozivajući svoje čitatelje da ne propuste ovaj fenomen. No, cijela priča je zapravo izmišljena. Naime, ova je urbana legenda lansirana još 2003. godine, i od tada svakog kolovoza iznova puni inboxe web pošte, naravno, s promijenjenom godinom.

Uistinu, 2003. godine, kada je priča započela, Mars je Zemlji bio vrlo blizu, na rečenih 34,65 milijuna milja, odnosno 56 milijuna kilometara, bliže nego ikada u prethodnih 50.000 godina. Međutim, ta pojava nije bila vidljiva golim okom iz jednostavnog razloga što se Mars na nebu Zemljana ne može pojaviti u veličini punog Mjeseca, kako tvrdi nepoznati šaljivdžija. Zapravo "crveni planet" tada je bio najsvjetlija zvijezda na nebu, šest puta veći nego obično i 85 puta svjetliji, ali za promatranje tog fenomena zainteresiranima je itekako trebao dobar teleskop. Osim toga onih 00.30 sati odnosi se na vremensku zonu u kojoj je Hrvatska, stoga se nadamo da su Lupeži ipak proveli noć na neki ugodniji način, iako ni buljenju u nebo ništa ne nedostaje ...

Komenatr na ovo: Jesam glup, al svejedno, gdje svi tu i mali Mujo ;)

Mi smo mali, zeleni, necemo vam nista

2007-08-28T02:21:00.000-07:00

Dobih mail od jedne dobre prijateljice u kojem me obavjestava kako cemo nocas (tj. sinoc) imati priliku da vidimo Mars u svoj njegovoj boji, ljepoti i velicini priblizno Mjesecovoj. Zakazani susret sa Marsom bio u 12.30h poslije ponoci.
I ja fino pripremih aparat i dvogled (koja glupost) ne bi li ga vidio, malo krompira i mesa, salate (ako ogladnim). Naredni put kad se to bude desavalo, biti ce 2287. godina, a ja dogovorio svadbu sa jaranom, pa rekoh ako ne stignem tad, daj da sad to odradim.

I helem nejse, ja fino na prozor, te jebah sve po spisku arhitekti koji je moju zgradu okrenuo na istok i samim time mi unistio ljetna jutra kad sa istoka Sunce upekne pa se ne mogu fino namjestiti u krevetu, dok voda kipti sa mene. Sama postavka zgrade, onemogucila mi je da pratim Mjesec (koji je stvarno bio velicanstven te veceri, pun i jako svijetlo). I par naginjanja kroz prozor (da sam pao kroz njega, progonio bih te kao duh, hehehe).

Uglavnom ono sto je izostalo iz emaila moje prijateljice je da se Mars trebao vidjeti u 12.30 poslije ponoci, PO AMERICKOM VREMENU. E, dok ja to saberem, dodam ili oduzmem 6, ili 7 ili 8 sati ako je Zapadna obala), to ti ga je bilo zjala cijelu vecer u nebo. A evo prosurfah po netu da se mars ustvari i nije trebao vidjeti toliko dobro, koliko je trebao biti osvjetljen da ga oni sa teleskopom mogu videti u obliku male tacke. Ma Marse, nisi vrijedan toga. Te se fino vratih u krevet. Kad se budu dijelile parcele na Marsu, kontam uzeti jedan dulum, pa dio da malo posadim povrca (ovaj PDV ubi moj novcanik) a ostalo za bazen i kucu. Mozda uz more ili rijeku. Samo ne znam gdje je njihov grunt ;)

Iako se cini kao opsjednutost (pretjerana) u sustini me je uvijek zanimala geografija, a preko nje zavolio sam Suncev sistem. Nisam sad nesto u tim vodama (ono da su mi pod Favorites Nasine stranice i Google Sky), ali zanimljivo mi je da npr sa Zemlje mozemo vidjeti Veneru, Sunce i eto sad i Mars (ne to nisu moje zivotinje, vec nebeska tijela, to sto se zovu isto kao moji ljubimci, druga je prica :p)

Za rodjendan, zelim teleskop. Do rodjendana, napravicu terasu da ga imam gdje postaviti...

Ispisah se ja.

Mjesec i Mars (u mjesecevoj velicini)

Posao.bih.ja.BA - 2. epizoda

2007-08-27T11:42:00.001-07:00

Poslije uvodne spice, slijedi nastavak uzbudljive sapunice:
Nemirne Nezaposlene Duše:

Prijatelj (odnosno moj alterego): Tip tip tip ... Halo Munevera, kako si, jes' lijepo pocrnila. Ima li habera od Hanke, jesi sta slala, pisala, molila, kumila ... ?

Munevera: Dragi sine, poslala sam, sve sam im najbolje o tebi rekla. Hanka rece da ce joj trebati nekoliko dana da procesuira, ali Muki je bacila grah i vidi ti stope (operi ih), neko ti dolazi u kucu (valjda postar) i neke pare (ne nisi duzan, to tebi neko daje, valjda Hanka).

Prijatelj: Munevera imas kafu i secer od mene.

Munevera: Ma mani se toga, nek si ti meni ziv i zdrav.

Kraj 2. epizode

Posao.bih.ja.BA

2007-08-27T11:41:00.000-07:00

Imam jednog prijatelja. I tako on zavrsio fakultet, fine ocjene, fini kontakti, radio 6 mjeseci, nije se nasao u tome, i odluci da promjeni. Napravi gresku pa dade otkaz prije nego je nasao novi posao. Ma ustvari, cekao ga je jedan posao, no bila je jaca stela neke druge osobe, pa nije upao. Uglavnom. Tako moj prijatelj trazi posao vec nekoliko mjeseci. Ludi kod kuce, pritegao svoj dzep, svoju kasicu prasicu, gleda kako da trosi pare, a ludi kad mu ne daju prijatelji da plati kafu kad odu zajedno. Neka neka, vratice on njima ... gadovi bezosjecajni...

I prijavi se za jedan konkurs. U pitanju je drzavna institucija. I sad imaju dvije strane koje vode tu proceduru. Recimo da se strana kojoj treba taj "radnik" se zove Hanka, a institucija koja joj trazi (posrednik) je Munevera.

I tako Hanka kaze Muneveri: Postovana Munevera, treba nam ta i ta osoba, napisite oglas, napravite testove, intervjue, zdravstveno, fizicki, ko su, sta su, i javite nam svoju odluku.
Munevera: Dobro, postovana Hanko, uradicemo.

I tako nasa Muki organizuje konkurs, prijavise se radnici, medju kojima i moj prijatelj, i nakon dva mjeseca pozovu ih na intervju.

Sto ste se prijavili, sta mozete izdvojiti iz svog CV-a da bi nas moglo fascinirati, gdje ste isli u skolu, jeste li osuneceni, ... pitanja su na koja je naisao moj prijatelj. Zavrsi i to, prodje jos mjesec, mjesec i pol dana, kad izadjose preliminarni rezultati na internetu: Moj prijatelj prvi na spisku, po svim mogucim bodovima (duzina staza na birou, ocjene, intervju) on bijase prvi na spisku. Sretan on, sretan i ja.

Prijatelj: Sta sad?
Neko pametan: Treba cekati da zovnu ... haj fino ... i tako on ceka ... Prodje 7 dana, 10, 15, mjesec ...
Prijatelj: Sta da radim?
Neko jos pametniji: Zovi Muneveru!!!

Prijatelj: Halo Munevera, izasli su rezultati, zanima me koja je procedura?
Munevera: Znate, sad cu ja da posaljem Hanki nase misljenje o kandidatima koji su se prijavili.
Prijatelj: Dobro, Munevera, a koliko ce to vremenski da traje?
Munevera: Ne znam!

Mjesec dana kasnije ...

Prijatelj: Tip, tip, tip ... halo Munevera, ima li habera od hanke?
Munevera: Nema!

Prijatelj: tip tip tip, halo Hanka, ja sam taj i taj, jeste li dobili od Munevere dopis?
Hanka: Jesam, ali smo svi na odmoru, pa ce malo da saceka.
Prijatelj: Koliko dugo?
Hanka: Iduci ponedjeljak

Tri ponedjeljka kasnije...

Prijatelj: Tip tip tip ... Halo Munevera, ima li hajra od Hanke?
Munevera: Nema, sine!
Prijatelj: Draga Munevera, Hanka mi rece prije skoro mjesec dana da ce vam javiti!
Munevera: Ah, da, evo dobili smo, i rekli su da se slazu sa nasim izborom!
(opste veselje)
Munevera: Medjutim, sad cu ja njoj da posaljem da se i ja slazem sa njenom odlukom.
Prijatelj: Munevera draga, koliko ce to da traje?
Munevera: Dok ne dodju sa odmora!

TO BE CONTINUED!!!

P.S. Svaka slicnost sa stvarnim osobama nije slucajna!

P.S.S. Nema tu nikakvog prijatelja! Prijatelj = Vlasnik ovog bloga

You Drive Me Crazy

2007-08-27T11:37:00.000-07:00

Davne 2000. godine ja napunih 18. godina. I moji roditelji mi rekose: "Ili ces polagati vozacki, ili ides 2 mjeseca u SAD. Odluci". Bez imalo razmisljanja, kao pravo musko, ja se odlucih ... za 2 mjeseca u SAD-u. Jedinstvena prilika, imam sve, smjestaj, hranu, ljude, plus posjeta nekoliko vecih gradova Amerike, zasto to propustiti.

Ovaj post nije namjenjen o opisivanju SAD-a, vec se sad prebacujemo jednu godinu kasnije, kada sam, opet u to ljetno vrijeme odlucio da polozim vozacki. Kazu da sam bio jako dobar, jer sam na testove izasao poslije 3 dana, a nepunih 14 dana obuke je proslo prije nego sam sjeo da polazem ... i polozio iz prve.

Iako sam se kurcio pred svojima kako sam dobar vozac, i kako sam polozio sve od sale, stvarnost je drugacija. Cinjenica je da sam do tad vozio auto, koji je bio namjenski napravljen za polaganja, sa instruktorom, i to da se auto na kojem sam polagao, veoma razlikovao od onog kojeg mi imamo.

Uglavnom prva dva mjeseca morao sam voziti sa starim, i koliko god mi je bilo mrsko sto ne mogu maknuti bez njegove dozvole, toliko mi je danas drago. Uvijek mi je govorio: "Mali, ne sumnjam ja da ti neces fino voziti, sumnjam u one koji ce voziti pored tebe ... i prema tebi ... i ne daj Boze ako se nesto desi, tebe ce okriviti jer si ti tek polozio..."

Volim brzine, adrenalin, ali negdje mi je u glavi da brz auto ne mozes kontrolisati. Nije mi jasno danas kad gledam ko sve vozi i sta rade, jesu li ti ljudi normalni.

Ja svaki put, dakle, trebam bacati grah, da bi vidio da ce neko skrenuti, jos u vecoj brzini. nema zmigavca, to se samo bibice, to neki mali ljudi u ogrmonim autima, koji i ne vide dalje od sofersajbe, i sad ko oni neki iskusni vozaci. Najgore mi je kad neko treba da skrene, pa samo skrene, bez ikakvog upozorenja...

Jel u nasoj drzavi, danas, moze voziti bilo ko? Jesu li pare probile i do toga da ce se auto i vozacki dati nekom nedoraslom (u glavi) klincu koji ce povesti svoje prijatelje i ubiti ih iste veceri? Zadnja 2-3 mjeseca ja samo slusam vijesti o udesima, sudarima, nesrecama, poginulo dvoje, troje, svi... Jel bas treba neko poginuti da bi se doslo iz guzice u glavu?

Ima jedna krivina koja je postala moja uobicajena ruta, tolika je krivina da ja smanjim sa 80-90 na 35-40km/h, da bi mogao fino prici. A jedan moj komsija, ni manje ni vise, vec sa 120km/h i naravno, ne da je prosao, vec je napravio fin podsjetnik za ostale. Naravno rezultat je bio da njemu nije nista bilo, ali je zato djevojka poginula, a ostali zavrsili sa polomljenim rukama i nogama. I neki dan prodje, pozdravi i naravno ... nagazi na gas ...

Dakle, da ne pametujem, pazite kako vozite, a posebno pocetnici ... Ne kurazite se, vjeruj te mi, ako prestignete nekog, vece su sanse da ce taj kojeg ste prestigli biti iza vas nakon 100 km.

Pamet u glavu!

Dodjoh, vidjeh i vratih se!

2007-08-27T11:33:00.002-07:00

Proteklih 7 dana proveo u Ulcinju, Crna Gora. Grad u kojem nikad nisam bio, grad nedaleko od Albanije, kojih 10-tak km, grad u kojem niko ne prica bosanski (ni srpski, ni hrvatski, ni crnogorski)... K'o da sam otisao u Albaniju pa naletio na par ljudi koji znaju NAŠ jezik... Ludnica...

Krenuli smo iz Istocnog Sarajeva, sa autobusom iz komunistickih vremena, sa nazivom BALKAN EXPRESS :) Nije bilo puno putnika, pa smo se mogli zavaliti na sjedista. Put do Foce je bio podnosljiv, ali dalje od Foce pa do Scepan polja, to je bio promjer 2 m, nesto kao asfaltirano, sa velikom provalijom u Taru (rijeku) sa desne strane, jos mrak, jos se sa drugim autima iz susjednog pravca mimoilazi (na ta dva metra), heheh, ludnica.. I onda nasa granica, obicni kontejneri, a onda most preko Tare (znate one filmove, Most na rijeci Kwai, kad ima neki most izmedju dvije granice, preko kojeg se moze samo u jednom pravcu, pa ono zapucaju pobunjenici...) e takav je most bio. I mi fino na crnogorsku granicu, kad tamo tri trake, to sredjeno, to digitalne poruke i pozdravi za sretan put, pa djetici ka orlovi, udjose pregledase pasose (moze sa licnom) i pustise... I naravno tu je i zastava EU... oni se makar nadaju...

I uglavnom put je krenuo, ma ljepota. Steta je sto nismo isli po danu, jer se ima sta vidjeti, ali eto drugi put. Uglavnom sta me je odusevilo su tuneli. Ma Crna gora vam je sva u tunelima (ko mravinjaci, sto mi pomalo razbija misljenje o njima kao lijenim osobama), u njima cak imaju racvanja za dva pravca, da ne spominjem onaj veliki tunel od 4,2 KM koji je skratio put od Podgorice do Ulcinja za cak SAT I POL... Da vidite samo ljepote. Ko da smo u Evropi ;)

I fino smo dosli u Ulcinj, smjetili se (krevet 5 eura, pogled na stari grad), i onda je krenulo standardno - svaki dan: dorucak, rucak, vecera, lezaljke, suncobrani, nesfrapei (minimalno 3 na dan), internet, sladoled, navecer izlasci.

Sto se izlazaka tice, tu imate izbora, volja vam u diskoteku u Starom gradu (koji podsjeca na stari grad u Dubrovniku), volja vam malo srpske muzike, volja vam albanske. Bila je jedna pjevaljka, dobra ko bomba, nesto Gyuste Vulaj (nadam se da joj je to ime, a ne Ulaz Slobodan), koja je parila i zarila svake veceri nedaleko od mjesta gdje smo se kupali...

Ima se sta pojesti, i to jeftino. Nasli smo grill mjesto koje se zove Bosna, a niko bosanski ne prica ;)

Sto se tice cijena, one su jako pristupačne;

Voda 1,5l - 0,5€
Doner - 1,5 €
Kafa - 1€
Nesfrape - 1€
2 lezaljke i 2 suncobrana (to ova platforma na stijenama) - 5€
Sladoled - kugla - 0,30€
Piće - 1,5 - 2 - 3 €

Toliko,

Pozdrav

Ne zna Sta????

2007-08-27T11:33:00.001-07:00

U ovom laganom upoznavanju mene, pored kompjutera primjetit cete da jos volim i TV. Iako se u zadnje vrijeme ne mogu pohvaliti kako sam pomno pratio svoje omiljene kanale Discoverya i Geographica, vec je nekim cudom uvijek ostajao na TV Balkanika (Bugari rulez), danas sam ugrabio malo vremena da prebacim na jedan od nasih "vjecito repriznih/90s produkcija/boring" TV kuca, i ostao sam sokiran...cime? Idemo dalje!!!

Dakle, ljudi koji se pojavljuju u javnosti, preko bilo kojeg medija, bi trebali da nam budu uzori. Mozda ne bas nama odraslijima, ali makar mladjima.

E sad, od njih se ne trazi da znaju odgovore na pitanja sta je smisao zivota, niti da znaju cijeli PI broj (3,14 - makar dvije cifre), ili da rjesavaju matematicke probleme, ili kako napraviti nuklearnu energiju, ili sta ja znam jos ne... Medjutim,

NE ZNATI KOLIKO ABECEDA IMA SLOVA ... !?!?!?

I koliko se god trudili da ispadnu simpaticni, ispali su smijesni. Haj na pitanje koliko BiH ima kantona tu bi im se moglo oprostiti, iako je i to trebalo da postane poznanica (makar do sljedece podjele i raspodjele), ali ne znati da ABECEDA ima 30 (slovima: trideset) slova, isto toliko i AZBUKA, 30 slova, onda stvarno dzaba i kompjuteri i internet, i knjige, i cijela skola, ako se to ne zna.

Da vas pitam, koliko od vas zna geografiju BiH (da se ne usudim pitati Evrope ili svijeta). Sjecate li se predmeta kao sto je priroda i drustvo, kada smo morali znati sve one dosadne definicije sta je reljef, vidik, vidikova linija itd... Da li iko od vas zna nabrojati 3 vjestacka jezera u BiH, bez da gleda u knjige ili da googlira preko neta? Ili koji je najvisi vrh planine u BiH? Koje su rijeke u BiH, i gdje se koja ulijeva? Da li vas to interesuje da znate?

Zar smo postali tako zatupljena nacija, kao sto je Zapad kojeg nam toliko serviraju, kao sto su Amerikanci, gdje je jedna Amerikanka, kad su trebali da poslazu zemlje na mapu, Bosnu trazila u Americi, i to negdje oko Washingtona? Ili kada je ova druga rekla da se Berlinski Zid nalazi u Kini (svaka cast jer ju je asocirao zid)?

I mali i veliki koji citate ovo, nemojte se brukati. I nemojte misliti da manje znate, nego neki "pametniji" koji nas vode u razne integracije, u Evropu. Kladim se da se njima sad da jedan kontrolni rad ili nastavni listic, da bi to sve bile dvojke, ili trojke. Ma i ovo je previse.

A opet, s druge strane, ko ce pored ovih silnih podjela sve i da upamti???

No ne odustajte, knjigu u ruke, i ucite ... Iako se mozda cini crno, isplatice se.

Lakse je zaraditi olovkom, nego motikom!!!

MSN

2007-08-27T11:31:00.000-07:00

Nije mi puno trebalo do inspiracije. Nemam vam sta pametno raditi, pa da malo otvorim dušu (jadno) ...

Helem, slusam neku finu house-icu, taman odgovara, a u donjem dijelu pidzame (da da, jos nosim pidzamu, ali posto sam veliki djecak, gornji dio je obicno majica kratkih rukava, umjesto iste pidzame sa autima i avionima...joj jest luda ta pidzama bila) ...

I tako ja malo do kompjutera, chatam sa rajom, malo u kuhinju (volim pojest, jbg), malo pred ogledalom, gledam ove svoje slaufe u koje sam se zakleo da ce nestati jos od ljeta 2002., al' jebiga, hapa hapa ... ali nije lose, mlad momak, u srednjim 20-tim, kazu fin, sto u duši, što za vidjet :p

Nego da se vratimo na post, tema: MSN!!!

Jeste li postali ovisnik o MSN-u? Ja jesam, dok sam kuci i na poslu (dok sam imao posao - o tome u nekim drugim postovima) uvijek je MSN bio upaljen. I od 40 ljudi koje imam, minimalno ih je 10 online. Vise ih i ne znam po imenima, vec samo po simpa nadimcima... i stalno se vrte tu, trubimo o nekim stvarima i dogovaramo kafe...hahaha, kad si tako online, nikako da na kafu odemo. Sad i kafu dogovoriti (spojiti raju) je postao problem. Ovaj mora 'vamo, ovaj na kurs, ona na ples, ... a ti koji predložiš kafu se osjećaš kao da si jedan veliki lezihljebović, koji ne radi nista nego ispija kafe i hoda gradom (neko ce dodati i putuje).

U sustini, jako volim ljude, onu dobru raju s kojom se možeš i ispričati, i ono meni najbitnije nasmijati i ismijati. Joj kako nas je luda pucala kada sam se upoznao sa ovih nekoliko cura i momaka na faxu, bili smo bas ono "pokazes prst, a mi u smijeh".

Nekad mi nedostaje to vrijeme, to vrijeme kad smo bili studenti, kad smo se culi skoro svakodnevno jer smo spremali ispite, pa se dogovorimo kod nekog, pa pola dana ode zbog doručka, cigara, kafa, užina, smijeh, ručak, spavanje...

Vi mladi, koji jos niste stigli do faxa...sta da vam kazem...uzivajte...a vi stariji koji ste zavrsili fax...jos nije kasno da se nasmijete i budite sa osmijehom na licu i bezbriznoscu u srcu...kao nekad...

Kad se samo sjetih straha pred ispit... ni s cim se ne moze porediti strahovi koje danas imam... ali i o tom po tom... ne brinite, nisam freak :)

Ispiracija is over!!!

Prvo pa Musko!!!

2007-08-27T10:09:00.001-07:00

E da vidimo i ovo čudo, obično kažem kada krenem nešto novo da radim... No pisanje mi nije strano. Još u osnovnoj školi (u 8.razredu) dobio sam (jedinu 5-icu) iz Bosanskog jezika, gdje sam napisao vruću priču o mom susretu sa jednom Talijankom. Tema je bila "Sreli smo se ..." i mi kao dodamo dalje... a ja lijepo dodam "... u Rimu" ... Šta da vam kažem, profesorica je očito voljela ta ljubavna sranja, jer sam jedini dobio čistu peticu, bez ikakvih grešaka. A ja sam ustvari opisao svoju fatačinu sa jednom talijankom iz kampa na otoku Elba, te davne 1996-te godine, opisao kroz jedan romantični prikaz mlade Giogie, bljedopute talijanke, koja je bila kao izgubljena, i sebe, Balkanca, koji je bio tu da joj pokaze pravi put (okrutni smijeh).

Helem, valjda vam dokazah da znam pisati. Čitam blogove raje, pa mi čudno, sjedim sa njima, ispijamo kafe, izlazimo, putujemo, a opet kad ih čitam ovako, preko neta, ko da nisu oni. Mislim, ono, prepoznajem ja sve što lažu: "E jest, ovako bi ona rekla ,e jest ovo je baš on...", ali opet ima taj dio koji vidim ovdje, ali ne i uzivo... kad pate, kad su tužni, kad su u šemi...

I haj da i ja počnem pisati, možda i oni mene prokuže, možda se "taj i taj" sjeti da mi vrati pare, a ona da mi se svidja, ali da neću vezu ...

Anyway, dok mi ne dodje inspiracija za novi post, ja vas pozdravljam.