MSN

Nije mi puno trebalo do inspiracije. Nemam vam sta pametno raditi, pa da malo otvorim dušu (jadno) ...

Helem, slusam neku finu house-icu, taman odgovara, a u donjem dijelu pidzame (da da, jos nosim pidzamu, ali posto sam veliki djecak, gornji dio je obicno majica kratkih rukava, umjesto iste pidzame sa autima i avionima...joj jest luda ta pidzama bila) ...

I tako ja malo do kompjutera, chatam sa rajom, malo u kuhinju (volim pojest, jbg), malo pred ogledalom, gledam ove svoje slaufe u koje sam se zakleo da ce nestati jos od ljeta 2002., al' jebiga, hapa hapa ... ali nije lose, mlad momak, u srednjim 20-tim, kazu fin, sto u duši, što za vidjet :p

Nego da se vratimo na post, tema: MSN!!!

Jeste li postali ovisnik o MSN-u? Ja jesam, dok sam kuci i na poslu (dok sam imao posao - o tome u nekim drugim postovima) uvijek je MSN bio upaljen. I od 40 ljudi koje imam, minimalno ih je 10 online. Vise ih i ne znam po imenima, vec samo po simpa nadimcima... i stalno se vrte tu, trubimo o nekim stvarima i dogovaramo kafe...hahaha, kad si tako online, nikako da na kafu odemo. Sad i kafu dogovoriti (spojiti raju) je postao problem. Ovaj mora 'vamo, ovaj na kurs, ona na ples, ... a ti koji predložiš kafu se osjećaš kao da si jedan veliki lezihljebović, koji ne radi nista nego ispija kafe i hoda gradom (neko ce dodati i putuje).

U sustini, jako volim ljude, onu dobru raju s kojom se možeš i ispričati, i ono meni najbitnije nasmijati i ismijati. Joj kako nas je luda pucala kada sam se upoznao sa ovih nekoliko cura i momaka na faxu, bili smo bas ono "pokazes prst, a mi u smijeh".

Nekad mi nedostaje to vrijeme, to vrijeme kad smo bili studenti, kad smo se culi skoro svakodnevno jer smo spremali ispite, pa se dogovorimo kod nekog, pa pola dana ode zbog doručka, cigara, kafa, užina, smijeh, ručak, spavanje...

Vi mladi, koji jos niste stigli do faxa...sta da vam kazem...uzivajte...a vi stariji koji ste zavrsili fax...jos nije kasno da se nasmijete i budite sa osmijehom na licu i bezbriznoscu u srcu...kao nekad...

Kad se samo sjetih straha pred ispit... ni s cim se ne moze porediti strahovi koje danas imam... ali i o tom po tom... ne brinite, nisam freak :)

Ispiracija is over!!!