Upoznali smo se kad je dosla u 2. srednje (ili je ono bio na sredini 1.??), ono dijaspora, ali nam se svidjela pravo, pa smo mi A grupa (znate ona popularna grupa, koja kad hoda kroz skolu sve stane, a odjednom neki vjetar puhne pa nam udari u kosu, dok svira Barry White - I'm Gonna Love You Just A Little More, Baby) i sve se nastavi kasnije normalnim tokom ... ma luda srednja ...
Uglavnom, ta cura, Chuftica, i ja smo se fino pazili, nismo sad spavali jedno kod drugog i pleli pletenice (nikad nije znala s amojom kosom), ali smo imali svoje prijateljstvo i interne sale. Naravno jedna moja interna sala je izletila iz mojih velikih usta, i iako mi nikad nije zamjerila (jelde da nisi???) ja sam se 8i jos ponekad) osjecam jadno zbog toga i dan danas se toga sjetim kad krenem da negdje putujem vozom.
I iako smo stalno u kontaktu, sad se nesto raspricasmo preko MSN-a i poceli se prisjecati nekih dozivljaja. Joj jest ludo bilo u onoj skoli. Bili smo jedna mala porodica, koji smo se pazili, i uvelike poznavali. Sjecam se bilo je snimanja sapunica, otvaranja banaka, Kolo srece (O Bože), masaze po stolovima, a prepisivanja su bila mocna, i koliko god je tada, u to vrijeme, situacija bila "jaaako ozbiljna " (jer ako dobijes 1 iz testa, to je znacilo kraj covjecanstva) toliko je danas smijesna, i rado ih se sjecamo ovako kad se nadjemo da se ispricamo.
Neki dan nesto kopam po ladici i nadjoh porukice koje su se slali za vrijeme casova (tad djeco nismo imali mobitel, imao ga je samo jedan tip, naravno isto iz dijaspore dos'o, pa eto ko on sad ima), dakle nije bilo ni mobitela, ni kredita, ni izbora melodije, niti proziva, vec ono: "Hej, hej, de je/ga zovni" pa bacis, ili saljes preko 10 osoba koji su ispred sebe.
Chuftica i ja smo takodjer bili u dramskoj grupi. U jednoj predstavi ona je bila simpaticna Njemica, a ja neki dedo (Rahma uvijek dedo), pa se sjecam dozivljaja, gdje smo se smijali vise nego sto smo trebali da glumimo. Sami smo pisali te predstave, skeceve, pa dok ih isprobas, to suze i piš samo liju. Ali je bilo super izvlaciti se sa nekih casova "jer moramo spremiti skeč za Dan Drzavnosti", hehehe ...
Uglavnom, Chuftice, danasnji razgovor mi je bas godio, i prisjetio sam se super dozivljaja, nadam se da vise nisam njezan k'o Podveleski opanak kako mi ono napisa jednom u atlasu.
Citamo se!
1 comment:
Get a Job For God's Sake! :o)
Post a Comment