Jesen stize, krusko moja

Zahladnilo je. Odjednom. Ne znam koliko je stepeni u Sarajevu (iako sam cuo da je ono bas pala temperatura) ali u Mostaru se sve desilo u jednom danu. Izadjem vani po DVD u majici kratkih i bermudama (sparina), vratim se, i dok sam se vrtio po kuci, odjednom poce kisa, pljusak, grmi, sijeva. No to mi nije bio dokaz da je pocelo zahladjenje. Dokaz mi je bilo da sam se pokrio sa dekom, umjesto dosadasnjeg carfasa. Da, da, i carsaf sam poceo korisiti prije koji dan, ali sinoc je bas bilo hladno, da je osjecaj deke na mom tijelu bio i vise nego pozeljan.

I odmah sam se prisjetio tih hladnih skolskih dana. Posto zivim blizu svoje nekadasnje osnovne skole, jutrosnji povici ucenika vratise me u djetinjstvo, kad bi ovako spavao pod dekom, pa mama dodje i probudi te, a tebi onih „samo jos 5 minuta“ toliko bi znacilo, a ustvari da sam mogao, doveo bi sve ucenike i nastavnike kod sebe u sobu, pa nek on prica sta hoce, a ja cu pod deku ... sa svojom simpatijom, hehehe...

Pozelio sam se i ovih jesenjih dana. Sad cete mozda pomisliti da sam nesto romantican (j**em ti romantiku), ali pozelio sam se ono obuci, toplo, jaknu, sal, pa i kapu, dole duboke cizme, i fino gradom hodat, ili ici na odredjeno mjesto. Malo prosetat. Ipak od juna se mi borimo sa ovim vrucinama, dodije covjeku i znojit se stalno (osim ako nije teretana ili za vrijeme sexa).

U svakom slucaju, veselim se jeseni, samo da ne bude previse kise, pored svih onih dodatnih svari, ne treba mi jos i kisobran u ruci. Osim ruke meni drage osobe ;)

J**em ti romantiku ...