Thursday, August 30, 2007

Crazy Almas Sin Trabajo - epizoda 4

Nemirne Nezaposlene duse ulaze u svoju cetvrtu epizodu. Za one koji ne znaju, u pitanju je jedan flashback iz perioda prije 2-3 mjeseca. Baziran na istinitim desavanjima. Imena namjerno promjenjena, ne radi sigurnosti, vec radi njihove sramote. Dijalozi istiniti
U slucaju da sad citate post, prije njega procitajte prethodni, kako biste lakse povezali radnju. Ugodno citanje!


U prosloj epizodi citali ste:

Ja dobijam posao – fijuuu

Lorena pokusava smjestiti me negdje u Casa Grande– fijuuu

Don Raul, glasnim tonom, pita mene: „Ko je tebe tu smjestio...“ – fijuuu

(opet ona uvodno spica, tara ra, Ostavila si meeee, u toku velike inflacijeeee, ay ay ay ...)

Don Raul: Ko je tebe smjestio tu?

Ja: Senora Lorena me je smjestila ovdje, dok ne dodje donja Izabela i porazgovaram sa njom da vidimo gdje cemo.

Don Raul: A ko ti je rekao da tu sjednes, za tim stolom?

Ja: Pa ... Donja Lorena ...

Don Raul: U redu. Ne diraj nista na tom stolu, nikakve papire, ostavi tako kako stoji, samo kompjuter smijes ukljuciti.

Ja: Dobro, don Raul, ponio sam i svoju hemijsku, i svoj rokovnik.

Don Raul: SLAM (zatvori vrata, da ne posmilite da je krenuo udarat...)

Nekoliko sati kasnije:

Ana: Don Raul je jako fin, jako dobar gazda, ne trebas ga se bojati.

Ja: Ma ne bojim ga se, ali da me je nesto odusevio, vala i nije ...

Dan CETVRTI:

Ja: Dona Izabela, da li ste slobodni?

Izabela: Ne, dodji za sat.


Nakon sat vremena:

Dona Izabela: Dragi moj, cula sam za tebe, Marija i ostali su te nahvalili, kazu da si vrijedan i pametan ...

Ja: bljuv bljuv bljuv

Dona Izabela: Jako nam je drago sto si dosao. Medjutim ja te kod sebe ne mogu smjestiti, mi smo trazili nekog drugog, i cekamo da dodje, a za tebe ovdje nema mjesta. Ostani ti tu gdje i jesi, Lorena ti je dala neki posao, zavrsi ga. A mi cemo u ponedjeljak imati sastanak, pa cemo odluciti sta i kako sa tobom.

Ja: Hvala na vremenu.

Dan PETI

Ulazim u kancelariju, sjedam, ostavljam rusak na stol, palim kompjuter. Program jos nije zavrsio „punjenje“ Windowsa, kad don Raul ulazi u kancelariju:

Don Raul: STA TI JOS RADIS OVDJE???? ZAR NISI TREBAO PRECI KOD IZABELE???

Ja: Dona Izabela mi je rekla da ostanem ovdje, jer me ne mogu smjestiti trenutno tamo, pa da ostanem do ponedjeljka ...

Don Raul: NE ZANIMA ME, POKUPITE STVARI I IDITE ODAVDE, NEMATE STA RADITI OVDJE!!!

Ja: Ali, don Raul, bio je konkurs, ja sam dosao preko konkursa, znate Marija, ...

Don Raul: NE ZANIMA ME, KUPITE STVARI I IZLAZITE!!!

Nastavak u narednom postu ...

2 comments:

Anonymous said...

uh, ne znam sta bih ti rekao, i ja imam problem naci posao, nesto sam kao honorarno radio i sad opet imam kombinaciju za neki honoraran posao al to je njesra, nema od toga nista, sutra idem na ko zna koji razgovor za posao a u startu mi se ne svidja sam posao, kao trazi se min srednja strucna sprema a ja zavrsio faks,i sutra trebam ma... :))

Anonymous said...

Koja su to djubrad bogata, mamu im njihovu! Tog Don Raula prebiti, preko hacijende mu ravuci muda da ne osjeti svoj korason i da mu se satre sjeme da ne moze vise nikad dobiti iha ili ihu! FUJ!

Ljubim ja tebe! Besos!