Wednesday, October 31, 2007

E da i ja kazem svoju ...

Nesto razmisljam ... (da i ja ponekad koristim glavu za to) ...

Vidim preplavljena BiH plakatima premijera republike Hrvatske gosp. Ive Sanadera koji poziva Hrvate u BiH da se "njihov glas i dalje dalje cuje". Na svakom koraku ga nadjem, otisao u neki trzni centar, ili do faxa, pa cak kad u WC krenem, nadjem ga u novinama ... kako me zove ... gledam ja njega, on pun sebe, ja izvan sebe ;) JBG Ivo, bih ja glas'o, al druga nacionalnost (pri tom ne mislim na vjeru).

Citah isto prije nekoliko dana kako se srpski premijer (misleci na republiku Srbiju) gosp. Kostunica isto nesto "mijesao u politiku" BiH ...

E sta mislite da posaljemo one nase ministre, politicare, pregovarace, u susjedne zemlje ... da malo njima zapapre ko sto nama papre vec godinama (ili jednostavno da pauziraju dosadasnje napretke). A da drugi dodju nama, pogotovo hrvatski koji su vec na pragu EU, koji znaju kojim putem trebaju krenuti (na stranu to da su jedna drzava bez entiteta, vise naroda, nacionalih interesa, dakle bolji start) ... pa da ih dovedemo ovdje da nam pokazu kako se to radi, da nam odobre neke zakone, donesu propise, ... a mi njima Dodika, Tihica, Silajdzica, Lijanovica, Covica i ostalu raju, nek ih malo usporavaju ...

Ostavio bih nam samo Komsica ... jbg, sad znate za koga glasah ... Nema veze sto je SDP, meni se nesto svidio ko covjek ...

Odoh i ja u politiku ...

P.S.
Nesto kontam, zasto ne bi glasali za neke bogatase, neke bogate politicare ... u nadi da im je dosta ono njihovo bogastvo sto imaju, pa da ne otimaju od drugih ... Nekad se porodica, djeca, ljubav, prijatelji smatrali bogastvom ... danas ... ... ...


i mnogi drugi...
Old Kids On The Balkan Block

Tuesday, October 30, 2007

Konkursi, oglasi, pozivi, poslovi, ...

Sjecate li se one price o Casa Grande i one sapunice dogadjaja o kojima sam pisao nekad prije (prva prica ovdje, pa se dalje snalazite ;)? E sad nesto kroz net i nadjem oglas da traze nove ljude, novo osoblje, tzv. pripravnike i to masala ... poveci broj ... Sad u dilemi da li da se javljam ili ne!!??!!

Sad ce se neko zapitati pa sto bi se javljao kad je dobio posao?! Pa zato dragi moji sto sam otisao do Munevere danas (da licno, glavom i bradom) i pitao je dokle je taj moj proces, jesu li javljali Hanki, itd. I fino mi rekose da Muneverin sef ima moje dokumente koje on treba da potpise i posalje natrag do Munevere a ona dalje do Hanke i Hanka mene zove. Medjutim rece mi takodjer da je sad do njenog sefa, hoce li kod njega ti papiri stajati 2 dana ili 10 ili mjesec, to niko ne zna nego on. Tako da sam sad ubjedjen da sigurno necu ove godine poceti raditi. Jedino se cudo moze desiti pa da me zovnu pocetkom decembra. Jer kad se Muneverin sef nakani potpisati, desice se nesto kod Hanke sto ce se oduziti do marta 2009 ...

Kad smo vec kod datuma, u decembru slavim godisnjicu - godinu dana kako sam bez posla ... Kontam koji ce biti najbolji nacin da ga obiljezim. Nesto jeftino i skromno, ali opet elegantno i sa ukusom. Morat cu gledati Oprah Show, ona ima uvijek ideja ;)

Tako da sam vam, dragi moji, u trilemi ... od juna (otkako sam saznao da sam prvi na spisku za ovaj posao kod Hanke) ja sam zvanicno prestao traziti posao, jer sam ocekivao da ce se to u roku od mjesec dana rijesiti. Medjutim ovo se bas oduzi, ja zivciram kako sebe tako i druge, nemam nikakve aktivnosti, tako da sad bas kontam da posaljem negdje svoj CV ... i sad ispade kod Casa Grande-a i Don Raula traze ljude, pa kontam bil il' ne bi ... fino mi tamo bi (sto se tice posla) ... Sta mi preporucujete?

Samo bez onih: kako ti srce kaze itd ...

Monday, October 29, 2007

Noc vjestica - buuuuuhaahaaaaa

Iako zvanicno Noc vjestica nije prosla (31. oktobar 2007 ... hmm ... odnosno svake godine) zabava na kojoj sam bio povodom toga je prosla. I protekla je jako zanimljivo. No krenimo od pocetka...

Po Klajicevom rijecniku stranih rijeci, Noc vjestica se poceo obiljezavati kao praznik koji ... ok, ok, ne takvog pocetka ...

Krecem od poziva da prisustvujem jednoj nesvakidasnjoj zabavi u Sarajevu. Nesvakidasnjoj za ova podrucja. Naravno rado sam prihvatio, volim zabave, volim druzenja, a narocito mastu i u roku od pola minute skontao sam i kostim: Dr. McDreamy ... za ovo Doktor nije bio nikakav problem - bijeli mantil, maska za operacije, stetoskop ... za ovo McDreamy malo gela, malo mirisa i moj sarm (da ne spominjem tijelo kao u Apolona) ;)

Doktor i sestra tokom konsultacije

Zabava je bila u clubu Budha bar, sad valjda poznatijem pod Temple, gosti su bili raznoliki - nasi, stranci, stari, mladi ... Oko 70% raje je bilo preobuceno u razno-razne kostime, dok su ovi ostali coolirali i posmatrali sa strane ... znas ono: "Gdje cu ja to?"

Sluzbeni jezik je bio Engleski, iako smo sa konobarima komunicirali na nasem ...

Muziku je pustao DJ, izbor muzike ... tako tako ... trc trc pa neka dobra, pa opet nista ... ali opet nismo se dali smesti, skakali smo, plesali, pili ...

Ko je sve bio? Na moje veliko iznenadjenje nije bilo vjestica sto bi bilo logicno, no bili su neki likovi iz 80-tih, Miss Tajni Agent, ronilac, Cartman iz South Parka, "žrtva Pomodorina", svodnik, super zena, sexy medicinska sestra i jos mnogo, mnogo likova. Mislim da je za neke masta mogla raditi malo vise, al vracam se na ono gore: "Gdje cu ja to"... Neki su bili prijateljski raspolozeni, prilazili su, slikali se, dok su neki dosli sa slozenom facom i kad bi se poveo razgovor, progovore dvije tri i to je to ...

Bilo je i nekakvih nagrada. Naime brojevi na ulaznicama su ulazili i u tombolu i svako malo neko bi se zader'o: "Shuuuut uuuup" ili "Hassss'shush" i onda bi citali brojeve (kako su ih izvlacili, odredili, pojma nemam) ... nagrade su bile Australijska vina - The Australian Finest ... moram se pohvaliti da je moja malenkost osvojila jednu tu bocu (ko kaze da nemam srece u kocki) te smo je zajedno otvorili, no s obzirom da je bilo onih koji ne piju, ostatak boce smo dali jednom konobaru koji nije spavao 56 sati, kako on tvrdi ... pa haj da bolje zaspi, nista ljepse od Australian finest za dobar san ... nismo ga vise vidjeli...

Inace, sva zabava je organizovana od strane jedne hiperaktivne i svestrane djevojka, koja radi sa strancima pa je tako i dosla na ideju da se organizuje jedan takav party, koji je ludnica sirom svijeta, a kod nas bas i nije. Naravno ovo joj nije prvi put, a kako kaze, sve vise i vise ljudi se odaziva, pogotovo nasih ... inace, ta djevojka je bila Titova mala pionirka, sto se samo moglo zakljuciti da mlada dama krenula Titovim stazama revolucije i okupljala raznolike ljude da se ujedine u razlicitosti ...

Super Zena i Pionirka - jedna probleme rijesava sakama, a druga mirnim putem upucujuci na Titove staze revolucije

Sve u svemu, zabava je bila zanimljiva, sestra i ja smo obilazili pacijente, bili smo trazeni, mislim ja samo tako zgodan, ona sexy, plijenili smo poglede, a nasa bijela odora je privlacila paznju u onom mraku ...

Svakako jedna zanimljiva zabava koju ne bi trebalo propustati, nekad je dobro biti neko drugi. Samo jedan naputak: muzika ... nastoj da bude dobre muzike u izobilju, a ne kad se DJ napije da se ponavljaju neke pjesme, na koje su ljudi samo stajali ...

Slike preuzete sa infobara gdje ih ima jos, pa ko je zeljan da nas vidi onako fine, idite tamo!

Friday, October 26, 2007

Ukleta ljuljacka - Dzinska Posla???

Jeste li culi vijest o kojoj svi pricaju ? ... Naravno, ne mislim na politicka prepucavanja u BiH vec o "Ukletoj ljuljacci" u Argentini koja se ne prestaje ljuljati vec desetak dana. Cak i kad je neko smiri, ona se pocne opet kretati.

Rijec je u djecijem igralistu jedne skole. Vec su je neki prozvali Witch Project Playground, mnogu vjeruju da su u pitanju duhovi. Ljuljacka se ljulja sama od sebe, ako dobro pogledate klipove kojih je pun internet, mozete primjetiti da izgleda kao da neko pri vrhu (tamo gdje su lanci ljuljacke zakaceni za metal) ljulja i mice.

Neki objasnjavaju utjecajem magnetskih polova, neko opet krivi vjetar, ali kako moze biti vjetar, kad obe ljuljacke pored nje stoje mirno ili tek pomalo se pomicu?

Neko objasnjava da su to cista "dzinska posla" ... Dzini zaposjeli i sada ljuljaju. Da li je to neki znak? Da li treba biti znak da nas ipak nesto pokrece bez obzira sto ne vidim ili sto ne mozemo objasniti?

I zasto u Argentini?

Cudno ... i jezovito moram priznati ...

Wednesday, October 24, 2007

Hladno je, a tebe nema da mi grijanje platis...

Zima ide, ide zima, ako je zima, nije lav, ne boji se ko je zdrav, al i on ce navuci deblje carape kad krene u grad.

Da dragi moji koji niste gdje sam ja, zahladnilo i u Sarajevu, snijeg je padao neki dan, sad se vec polako topi, ali vise ne mogu kratkih rukava hodati gradom. Mislim mogu, samo sto sutradan necu moci ;)

Fino preslozih odmar (jah posla, dzempere naprijed, majice pozadi), izvadih jakne iz nekog pakovanja (kao iz one reklame sa OBN-a, one sto se isise zrak ... postao sam zrtva telemarketinga) Ih kako se napuse kad sam oslobodio zrak ... jer tu je stalo ne dvije, ne tri, cak ne ni pet, vec cak SEST debljih, zimskih jakni ... wooooooooooooooow ... otkako koristim "tu kesu" moj zivot se promijenio, cak sam i izgubio nekoliko kila (jos nastojim da skontam jel to povezano ili ne ;)

Uglavnom, G0sp0din se bacio na ucenje ... mislim ono pravo, knjiga, jedna, druga, skripta, peta sesta, slajdovi, olovke, markeri i udri Mujo. Spremam ispit (cak do ovo kucam, ponavljam u sebi Multiplikator drzavne otrosnje .... jesam pametan) ... Jbg, cijelo ljeto landohanim, oko faxa nista nisam radio, zalio se na posao (odnosno na nerad) medjutim udarise me u glavu pare koje dadoh za fax pa mi sve suze krenuse kad ih se sjetih dok gledam onu jadnu sicu u mom novcaniku (I can't help but wonder: koliko covjek treba biti bez para kad ni novcanik ne moze da kupi da stavi pare u nj)...

Ali mi zato mastanja u vezi para idu ko od sale, .... kad se zaposlim, pa kupicu ovo, kupicu ono, stambeni kredit, uzeti stan, sporet, sudoper, plazma ... sve ovim redom, hehehe ...

Inace imao sam pravi mali motel u ovom mom stancicu ovdje ... Za vikend rodjaci, pa sad sestrina prijateljica, a uskoro i ostala rodbina ... i sad recite da nismo povezani ... ne mozemo jdni bez drugih ...


Jedna djevojka me pozvala na proslavu za Noc Vjestica ... s obzirom da sam uvijek bio zaljubljenik u raznorazne partije i jos vise sa tim maskama gdje se pretvaras da si neko drugi (to mi najbolje ide), rado sam pristao ... idem kao doktor ... jbg, to mi je bilo najlakse naci (a da ne govorim jeftino) ... ipak treba doci do stana maskiran ... meni je jos lako, nabacim kostim pred vratima ... ova jedna ide kao Slutty Nurse, druga je Super Woman ... a minusi vani ... a oni u deficitu sa odjecom ... c c c c

Nadam se ugodnom provodu ...
Lijep pozdrav

Saturday, October 20, 2007

Pametni razgovor


Danas pricam sa jednim deckicem dok sam sjedio na kafi sa rajom ... i bezze nakva prica, i sad o geografiji pricamo, o planetama u Suncevom sistemu, te on poce meni pricati:

"Kako to da Ahiret nije ubrojan u Suncev sistem? Mislim, znam da ima 9 planeta ... ustvari 8 jer je Pluton otpisan kao planeta, a znam stalno citam "preselio se na Ahiret", a Ahiret je mjesto gdje idu duse ... a obicno se kaze da je otisao na nebo, a nebo je gore, dakle u svemiru ..."

Ostao sam paf ... njegovim razmisljanjem ... al mi kroz glavu prodjose rijeci Tosetove pjesme:

"Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim"

Thursday, October 18, 2007

Zvao sam Muneveru danas

Eh da ukratko, nekako nisam htio da mijesam sa prethodnih postom (hehe, cuj mijesam, zgodno)..

Zvao Muneveru danas, da mi kaze sta se desava, dokle se stiglo sa zalbom. Za one koji ne znaju, nakon isteka roka od 15 dana u kojim se ljudi mogu zaliti, dobio sam info da se jedna djevojka zalila i da treba da prodje jos desetak dana dok se to jos vidi kako i sta (saznao sma i ko je cura).
Ja nekoliko dana (ma sta dana, mjeseci) k'o na iglama, znam prvi sam, ne moze mi nista, bodovi, duzina nezaposlenosti, prosjek, sve ide u moj prilog ...

I danas ja nazovem Muneveru i rekose mi kako je usvojena zalba djevojke (???) ali da ce trebati da prodje nekoliko dana i onda salju Hanki dalje (???)... Kad sam spustio slusalicu, skont'o sam da nista ne kontam... te je ja opet nazvah. No Munevera valjda izgubila zivce, pa je trazila nekog drugog da sa mnom prica (vec zamisljam sliku kako drzi telefon uvis i govori: Imam gospodina na liniji, ko moze da mu objasni stvari) ... Da stvar ucinimo jos socnijom, ta nova osoba mi kaze kao jos nije istekao zalbeni rok i kako ima jos 5-6 dana dok ne istekne (??????) ... nakon sto sam dobio jezikovu juhu u uho, spustise mi slusalicu ... Sto je najgore, ta zena je govorila (pretpostavljam) o totalno drugom konkursu, na kojem se moje ime spominjalo (gdje sam inace na drugom mjestu, ali necemo ulaziti u to) ... i ne samo da me je ostavila zbunjenijim, nego sam zasigurno postao omrazeno ime i prezime, tamo kod njih ..
Lako je njima, koji imaju poslove, pa se ne brinu hoce li i kad ce poceti radtiti. Ne misle o tome, ali opet i ja ih razumijem da po cijeli dan imaju pozive razne vrste. I da odu zivci. Ono sto ja ne shvacam je da je potrebno 7 (SEDAM) i koliko jos mjeseci za jedan obican konkurs pripravnika ... Ne bi da ministra biraju ...

Tako da vam sad, dragi moji cekam, i samo cekam. .. necu da se sekiram, jednostavno, samo cekam... jedem ajvar ;)

Uzmi Ajvar i bjezi, bjezi, bjezi

Ajvar ... ko ga ne voli? Mali broj je takvih ljudi ... ja ne da ga volim, ja pustosim tanjire ... jedem ga uz sve, dobro ne bas uz sve, ali je definitivno prilog uz „skoro“ svako jelo koje jedem... i nekako mi zao sto ga jedem (ne zbog debljine) vec zbog toga sto se tegla prazni, a to je znak da moram naceti drugu, i tako do zadnje... a zadnju gledam da podijelim na vise dana ... prvih nekoliko stamanim u par dana, a zadnju ... tesko je... jako tesko ...

Zasto ovaj ludjak pise o ajvaru?

Danas moji kupise paprike i ukljucise me u svoj projekat „Guli paprike i suti“ ;)

Prica mi prijateljica kako je njena mama jednom pravila ajvar i vise nije htjela da ga pravi! Kontam u sebi zasto, u cemu je problem! No kad mi je rekla da je to radila SAMA, onda sam odmah shvatio zasto je zena lako odustala. I neka je ... Svi jedu, a niko ni ruke...

Iako je ajvar u onim teglicama sav fin i ukusan, i nekako djeluje kao: „paprike izmixas, dodas zacina, malo promjesas i to je to...“ ustvari je totalna suprotnost. Ja to zovem Familijarnim projektom. Minimalno dvije osobe trebaju biti u grupi, sto vise to bolje (kad se male ruke sloze, sve se moze, sve se mozeee - Vlak u Snijegu – blockbuster)...

Dakle, ocistite paprike, ispecete, ogulite, izmixate, dodate patlidzane, zacine i mijesate BEZ PRESTANKA najmanje tri sata ... A gdje odabir i kupovina paprika, da crvenih bude vise, da zute nisu ljute, da paprike nisu ovakve, onakve, a gdje je prenos paprika od pijace do stana ... Dakle, definitivno ne posao za jednu osobu.

Primjetim onda da porodica vise prica, smije se, sale, dolaze ozbiljne teme, vesele teme na stol ...

Joey iz "Friends“ kaze ovoj jednoj: „Nemas televizor?!?!?Ali u sta ti gleda namjestaj?!?!?

Mislim da smo ostali previse zatupljeni medijima koji nas okruzuju, ne skidamo pogled sa serija, filmova, bombardujemo mozak sa vijestima iz zemlje, o putu prema EU, reformama, Dodik rekao ovo, ovaj se ne slaze, pa ubacite jos nacionalne interese i ugrozenost ... ma kakav moj ajvar, eto vam smjese za varit' ...

Nekako smo se mi, mladje generacije udaljili od svojih roditelja, naravno nemojte ovo shvatiti kao 100%-tnu kritiku, pa i sma sma takav, ali cinjenica je da vise mislimo na sebe (sto je u neku ruku i dobro) nego na druge ... Jel pricate, ali bas pricate nekad sa svojim roditeljima (ne racuna se „daj mi da jedem“, „jesi mi oprala carape“, „das mi cenera“), sestrom, bratom, odete li do svojih deda i nena, baka, striceva, dainica ... pa mozda i do komsinice koja vas je pazila kao dijete??? Jel se uvijek desava da kad dodjete doma sa posla, faxa, skole, desi da upalite TV i da radi cijelo vrijeme, da svadje obicno pocinju oko daljinskog??

Ja necu da pametujem, imam ja svoje probleme na koje treba da mislim (i o kojima vas redovno izvjestavam na blogu), ali eto, popricajte nekad, ohladite mozak od „bomba“. Pocnite zajednicki projekat ... zimnica ce biti najbolja za to ... Dakle, paprike u ruke i prziiii...

Pozdrav

Tuesday, October 16, 2007

Tose

Rest In Peace
Tose Proeski (1981-2007)


Jutros sam cuo vijest o pogibiji mladog pjevaca Toseta pa sam bas nekakav tuzan, iako momka nisam ni poznavao, niti su nam se putevi ukrstavali. Zao mi, momak mlad, uspjesan, i sto je jedinstven slucaj, njegov zivot nije bio pun skandala koji su punili razne medije, za razliku od nekih kojima je to postala profesija.

Gledam i slusam razne medije, svi govore samo najbolje o Tosetu, neki muzicki kanali cijeli dan pustaju njegove pjesme, a poruke stizu iz cijelog svijeta sa posljednjim pozdravima.

Tuga, stvarno tuga, nekako mi sve nesto tesko povjerovati da mladi zivoti ovako odlaze ... zadnjih mjesec dana samo slusam price o momcima i curama koji stradase u nesrecama, novine su pune smrtovnica mladih ljudi, MLADIH LJUDI ...

Vise nije do toga da cu poginuti jer ne znam npr. voziti auto, vec da ce me neki kreten zbog svoje nepaznje i brzine i nepostovanja pravila u saobracaju odvesti u smrt.

Tuga, stvarno ... i onda se pitam, cemu sekiracija, kad zivot brzo moze da se ugasi...

Monday, October 15, 2007

Svi su ludi za Bajram(om)

Danas gledah na NTV Hayat emisiju Slucajevi X - kamere pomenute televizije pridruze se policijskim patrolama u toku noci, te snimaju njihov posao - zaustavljanja, pretresi, alko-testovi itd... pretpostavljam da ste je gledali...
Danas je bila emisija posvecena Bajramskoj noci ... ccc

Nesrece, pucnjave, bitke, p'jani frajeri sukobljavaju se sa policijom (heeej), kad su zaustavili neke momke, oni sredjeni, ulickani, odijelo, frizura, prava braca Muslimani krenuli da proslave Bajram i ... pistolj u torbici ... ona tzv. pederusa koju i ja nosim, samo za razliku od njih tu su moji kljucevi, mobitel i novcanik, jednostavno nema mjesta za pistolj ... I to sto je zabiljezeno u Sarajevo ... za Mostar imam posebnu poslasticu za vas ... ZOLJA ... u Starom Gradu. Znas kad popijes, pa pocnes praviti nered, pa te gazda kafica izbaci van, ti ako si pravo musko, neces samo otici da se otrijeznis. Otici ces po zolju i donjeti je do tog kafica ... i pokusati aktivirati ... vjerujte mi, da nije strasno i zalosno, bilo bi smijesno ... srecom po ljude, momak je svladan ...

Sta Bajram znaci? U zadnje vrijeme, Bajram, Bozic, Nova godina, ... bilo koje slavlje, bilo da je vjersko, ili samo neka obicna proslava kao sto je rodjendan, vjencanje ... postali su izgovor da se ljudi sukobe, otvaraju paljbu jedni na druge, sto rijecima, sakama, oruzjem ...

Jesam li ja poludio, ili je samo meni pice korisno da se covjek "opusti", malo vise smije i zabavlja? Jel to vise nisam IN? Zar je doci na festu, piti, jesti, plesati, poljubiti se, smijati se, pa zatim otici doma spavati ostalo u nekom davnom dobu ... zar su to sadasnje feste ... Jbg ... :(

Totalno sam van vremena ... Nije ni cudo sto sam depresivan :)

Sunday, October 14, 2007

O moj Bloze

Izgleda da sam zadnjim postom otvorio Pandorinu kutiju, izazvao dosta reakcija, sto ljudi oko sebe, sto ljudi sirom svijeta ;)

Nekoliko njih mi je poslalo emailove podrske, neki su ostavili komentare na blogu, neki su me zvali preko telefona, neki poslali SMS, a neki su me odveli na kafu da popricamo, da iznesemo probleme na stol, jer su zabriuti za mene. Naime, kao sto sam vec jednom napisao, a po tvrdnji drugih, moj blog je postao depresivan, tuzan, siv ... ne za druge, vec za mene ... da sam se totalno promjenio, da sam previse ozbiljan (How seriouse is too seriouse, next on Oprah), da nisam onaj stari ko sto sam nekad bio ...

Prije svega, moram priznati da mi jaaaako imponuje sto me je desetak ljudi zvalo, pitalo kako sam, je li sve u redu ... ne mogu da vjerujem ... prije svega da vas ima toliko da cita ovaj blog .. sala, ne, ne mogu da vjerujem da ste nakon jednog posta zvali mene, eto da se cujemo, pod izgovorom da se cestita Bajram, i kao ono: „hej sta ono citam na blogu, nisi mi nesto ...“
Covjek bi trebao malo cesce biti depresivan kako bi vidjeo prijatelje oko sebe. Salim se, ako ista ne zelim, to je da je neko prijatelj sa mnom iz sazaljenja i brige. Ali je svakako bilo super da sam od Bajramske noci dobio dosta emailova, telefonskih poziva, sms-ova i poziv na kafu, kako bi se eto popricalo. Koji slucaj ...

Nisam znao da sam bio toliko „tuzan i depresivan“ u svom zadnjem postu. Nekako mi je taman dobro dosao da izbacim iz sebe ... kao na onu box-vrecu, udaram po tastaturi, a rijeci pljuste kao udarci (sto objasnjava da mi je ovo treca tastatura u 2 dana ;) sala ...

Prije svega hvala, o vi ljudi sa neta i stvarnosti sto me pazite, sto sam vam drag, i sto se brinete. Jest da mi to nije bio nacin provjere, ali mi je drago da sam jos nekom drag, i da se neko brine. Nisam ni primjetio da sam bio nesto pretjerano „siv“ ... valjda to osoba koja je takva i ne primjeti, vec njena okolina. Nisam htio da do ovog dodje, jer obicno ovakve ljude pocnu izbjegavati, sta ce neko u veselom drustvu ko je stalno ozbiljan. Ne volim ih ni ja.

Uglavnom, da skratim, zbog sebe i meni dragih ljudi (koji je jako mnogo) nastojacu da zbog sebe vise se smijem (sto sebi, sto drugima ;)), da se radujem svakom novom danu, uzivati u zivotu, nastojati da ugodim kako sebi tako i drugima (ali ne previse, da se drugi ne naviknu, ili da ne pomisle da sam budala ;)) Ako visite neku budalu koja trci nasmijesena, koja skace i mlatara rukama, poziva druge ljude da slave jos jedan dan, sunce, travu, cvijece, kamen, pozdravite ME i maknite se od budale ;);)

Do narednog citanja ...

Friday, October 12, 2007

Bajrambarecola

Stize i taj Bajram. Fino mjesec Ramazana prodje, iftari nikad ukusniji i mastovitiji, na TV stalno NTV Hayat koji pokazuje vrijeme, daje recepte, hvaljen od strane mojih kao najzanimljivija emisija pred iftar, hvale Nihada, onog kuhara, kako zna covjek skuhat, ne ovisi od zenske ruke, ugledaj se na njega, hehehe ...

Bajramski dan fino zapoce sa bajramskim doruckom: peksimeti (ili sto vi u Bosnia kazete lokumovi), suho meso i nakvih maza i mazalica, i naravno kafa. Koliko mi je god drag Ramazan i ono okupljanje za iftar (nista ljepse nego jesti u drustvu dragih osoba) toliko mi je drago da je konacno zavrsen, kako sad mogu fino imati sa kim otici na kafu, po danu. Nekako kad je Ramazan, oni koji poste, i oni koji ne poste su stopljeni u jedno, pa svi ili poste, ili nemaju vremena, ili moraju kuci praviti iftar ... ili ja imam previse slobodnog vremena.

Zatim dodje rucak, porodicno/obiteljski, 15-ero nas, sakupili se, pa uzivamo u specijalitetima. Supa, meso, krompiri, i razna jela, pohovana, dinsatana, pa zatim slatko, pa kafa, sokovi, pa prica, kako je u Sarajevu, ima li zime (ko da je stalno zima) ima li sta za posao (standardno) itd ... nista ljepse, nego kad se najedes, pa fino u besu, pa malo zatvoris oci ... naravno, kratko je trajalo, jer me je kroz san probudila petarda, a ja mislio bomba, pa sav isprepadan skocih, pa do prozora gledam gdje je palo, jer mi se cinilo ko da mi je pored uha pukla ...

Veceras izadjoh sa rajom, a da budem iskren, bas mi se nije nesto izlazilo. Nekako mi sve isto postalo, cuj Bajram, pa haj izadji, moras se dobro zabaviti jer je, pobogu Bajram. Naravno, necu ja sad ovdje srat (s oprostenjem) o onima koji se namjeravaju zabaviti, pa jasta je nego za proslavit. Al mene nakva depra spucala, ne znam zbog cega, da sam bas bio nakav mlitav, neraspolozen, nekako mi sve nasilu. Zao mi ljudi oko mene, ne bih da na njih uticem, al ovo je jace od mene. Muzika u diskoteci nikad bolja, ja nakav ruke uz tijelo, drmam se, ma nikako se za ne prepoznat. Nije sad da sam za onog show-a Zvijezde plesu, ali znao sam uhvatiti ritam sa rajom, i dobro se zabaviti...

Sav sam nakav neaktivan, spor, imam osjecaj samo da sjedim, jedem, cekam za taj posao, ko da ce se sve odjednom promjeniti kad se zaposlim (pa dobro, nije sad da nece), ali nekako mi nije do zivota, sto kazu ... ne mislim se na sebe dignut ruku, eheheh ali bas sam nakav bezvoljan za zivot. Kad sam kuci, daj da mi je izaci, nesto raditi, kad sam vani, daj da mi je kuci, lezat, spavat... Da nisu ovo prvi znaci ludila? Hocu li i ja poceti razgovarati o sablonima, i o utjecaju mozgova preko kompjutera ... I naravno, nadje se neko pametan i pocne sa onom pricom: Nemoj tako, kako je onom, on onako, ona ovako ... ma joj, ne mogu ni druge vise gledat ...

Sad skontah kako su ovi postovi nekad bili smijesni i duhoviti, sad u zadnje vrijeme bas nakvi „nikakvi“. Pa pokrecem akciju, da donirate pare, da osnujemo instituciju za „bezivotne i mlitave“ ljude, koji su nekad bili veseli, raspolozeni, zabavni, a danas jednostavno „sivi“...

Ali, eto, sad se okupah i odmah sam bolje raspolozen (mozda je ipak do mene, tj. iz mene ;))
Laku noc ...

Tuesday, October 9, 2007

Tamburalo momce uz tamburu

Ovo mi posla prijatelj preko email-a, a ja odlucih d apodijelim sa vama. Rijec je o prepjevu pjesme "Tamburalo" koju pjeva jedna Spanjolka Elleen Burhum. Prekrasna je, i kao sto sam jednom rekao, ako vas ne prodju trnci dok je slusate, niste covjek. Uzivajte ...

Monday, October 8, 2007

Ratovi kucanskih aparata

Neko se urotio protiv mene. Neko je bas odlucio da se igra sa mojim zivcima. Prvo mi je kompjuter otisao u helac (kojeg jos nisam popravio, zbog odredjenih razloga). Nadam se poslije Bajrama.

I danas sjednem da malo pogledm dvd (Prijatelji, jedna od mojih omiljenih serija), kad nestade slike, ostade neka crnina na ekranu. Nakon iskljucivanja, ukljucivanja, prebaci ovaj kabal, ukljuci ga ovdje, drz ne daj, nista se nije desilo.

Dakle da cujem, ko mi je to od vas nabacio sihire da se posvadjam sa kucanksim aparatima, da ne mogu uzivati u njima? Sta je sljedece: usisivac, frizider, bojler???

Malo sam nervozan. Zovnuo sam Muneveru danas. Da joj kazem kako je prosle sedmice prosao rok za zalbu, te da je priupitam sta trebam dalje. I rece mi ona da se neko zalio ... I da moram sacekati jos neko vrijeme ... kojih 10-tak dana, pa onda ce javiti Hanki, a Hanka ce me onda pozvati da dodjem na posao.

Sreca pa mi je strpljenje jaca strana ...

Friday, October 5, 2007

Tu sam ...

Nema me duuugo vremena...znam...nije do mene. Kompjuter opet u strajku. Taman kad sam se ponadao da ce me slusati, a on opet odbi da suradjuje. A sve sam mu obezbjedio: radni stol, pogled kroz prozor, cak i onaj naponski produzni kabal, da mi ne daj Boze ne crkne prilikom grmljavine. ... I taman kad sam mislio da nece, kad on hop, ugasi se ... i evo ne radi vec nekoliko dana. Ja nikako da nadjem vremena da zovnem majstora. Ustvari nije majstor, koliko prijatelj koji se razumije, al eto nekakvi mi razlozi ne dadose da ga zovnem. Da dodje hecim i pogleda ovo moje cudo. Moj prozor u svijet.

Zvanicno sam dobio od Munevere pismo da sam primljen, po broju bodova, intervjuu, stazu na birou, sve sve su uzeli u obzir. Kaze da mi cestita. Samo se, kaze strpi 15-tak dana, da vidimo hoce li se drugi ljudi zaliti. Te haj sta cu, cekam cekam, i eto danasnji dan, petak bijase posljednji, 15-ti. No, ja cu se ipak jos strpiti do ponedjeljka, pa zovnut Muneveru, da vidim jel se ko zalio, i sta slijedi dalje.

No, primjetio sam da sam postao duhovit u zadnje vrijeme. Ljudi mi se smiju ... hahaha, ne smiju u lice, vec mojim dozivljajima ... zabavlja ih kad im ispricam onu pricu sa telefonskim pozivima i objasnjavanjima o konkursu u martu, intervjuu u maju, rezultatima u ... al nema veze, bolje da se ljudi smiju, jer se sa njima smijem i ja. I bude mi lakse.

Joj kad pocnem raditi, i kad se o jadu zabavim...no kako sebe, tako i druge...

Ma samo da je poceti...

Inace sam sad ovo vrijeme u Mostaru. U Sarajevo am evo stigao, maxuz na iftare. Danas kod bivse gazdarice, sutra kod Zelene, prekosutra sa rajom, iza-ko-sutra ko zna, ko me sretne ;)

Sta cu kad sam poguzija ...