Stize i taj Bajram. Fino mjesec Ramazana prodje, iftari nikad ukusniji i mastovitiji, na TV stalno NTV Hayat koji pokazuje vrijeme, daje recepte, hvaljen od strane mojih kao najzanimljivija emisija pred iftar, hvale Nihada, onog kuhara, kako zna covjek skuhat, ne ovisi od zenske ruke, ugledaj se na njega, hehehe ...
Bajramski dan fino zapoce sa bajramskim doruckom: peksimeti (ili sto vi u Bosnia kazete lokumovi), suho meso i nakvih maza i mazalica, i naravno kafa. Koliko mi je god drag Ramazan i ono okupljanje za iftar (nista ljepse nego jesti u drustvu dragih osoba) toliko mi je drago da je konacno zavrsen, kako sad mogu fino imati sa kim otici na kafu, po danu. Nekako kad je Ramazan, oni koji poste, i oni koji ne poste su stopljeni u jedno, pa svi ili poste, ili nemaju vremena, ili moraju kuci praviti iftar ... ili ja imam previse slobodnog vremena.
Zatim dodje rucak, porodicno/obiteljski, 15-ero nas, sakupili se, pa uzivamo u specijalitetima. Supa, meso, krompiri, i razna jela, pohovana, dinsatana, pa zatim slatko, pa kafa, sokovi, pa prica, kako je u Sarajevu, ima li zime (ko da je stalno zima) ima li sta za posao (standardno) itd ... nista ljepse, nego kad se najedes, pa fino u besu, pa malo zatvoris oci ... naravno, kratko je trajalo, jer me je kroz san probudila petarda, a ja mislio bomba, pa sav isprepadan skocih, pa do prozora gledam gdje je palo, jer mi se cinilo ko da mi je pored uha pukla ...
Veceras izadjoh sa rajom, a da budem iskren, bas mi se nije nesto izlazilo. Nekako mi sve isto postalo, cuj Bajram, pa haj izadji, moras se dobro zabaviti jer je, pobogu Bajram. Naravno, necu ja sad ovdje srat (s oprostenjem) o onima koji se namjeravaju zabaviti, pa jasta je nego za proslavit. Al mene nakva depra spucala, ne znam zbog cega, da sam bas bio nakav mlitav, neraspolozen, nekako mi sve nasilu. Zao mi ljudi oko mene, ne bih da na njih uticem, al ovo je jace od mene. Muzika u diskoteci nikad bolja, ja nakav ruke uz tijelo, drmam se, ma nikako se za ne prepoznat. Nije sad da sam za onog show-a Zvijezde plesu, ali znao sam uhvatiti ritam sa rajom, i dobro se zabaviti...
Sav sam nakav neaktivan, spor, imam osjecaj samo da sjedim, jedem, cekam za taj posao, ko da ce se sve odjednom promjeniti kad se zaposlim (pa dobro, nije sad da nece), ali nekako mi nije do zivota, sto kazu ... ne mislim se na sebe dignut ruku, eheheh ali bas sam nakav bezvoljan za zivot. Kad sam kuci, daj da mi je izaci, nesto raditi, kad sam vani, daj da mi je kuci, lezat, spavat... Da nisu ovo prvi znaci ludila? Hocu li i ja poceti razgovarati o sablonima, i o utjecaju mozgova preko kompjutera ... I naravno, nadje se neko pametan i pocne sa onom pricom: Nemoj tako, kako je onom, on onako, ona ovako ... ma joj, ne mogu ni druge vise gledat ...
Sad skontah kako su ovi postovi nekad bili smijesni i duhoviti, sad u zadnje vrijeme bas nakvi „nikakvi“. Pa pokrecem akciju, da donirate pare, da osnujemo instituciju za „bezivotne i mlitave“ ljude, koji su nekad bili veseli, raspolozeni, zabavni, a danas jednostavno „sivi“...
Ali, eto, sad se okupah i odmah sam bolje raspolozen (mozda je ipak do mene, tj. iz mene ;))
Laku noc ...