Evo da napravim kratku pauzu sa sapunicom Crazy Almas sin Trabajo.
Pozdravljam vas iz suncanog Mostara. Ma sta suncanog. Ovo je demo verzija pakla. U hladu bude po 40 stepeni (pa ko te tjera u hlad, neko ce pametan reci). Uglavnom, nakon proslog ljeta, kada je avgust donio jesen, kisu i hladno vrijeme, ovo ljeto je iznenadjenje za sve nas (bez obzira sto kalendarski traje do kraja septembra). Ljudi se i dalje kupaju po rijekama, bazenima, ljetne baste se ne zatvaraju, ljudi padaju od suncanice, hitna ima pune ruke posla. Ludnica. Al nekako mi je najdrazi Mostar kad je ljeto. Ma lijep je on u svako doba, al eto na ljeto kad su vrucine, znas onaj period od 11 do 17h, pa cak i duze, neces vidjeti nikog na ulici. Izlazi se tek u 22h, pa silni koncerti, zanimacije, grad pun turista. Joj dijaspora na sve strane (isto k'o sto mozes prepoznati strance, tako mozes prepoznati i dijasporu, bez uvrede).
Sta sve ljudi rade kako bi se malo rashladili. Posipanje vrelog asfalta vodom (uobicajeno), tusiranje svako pola sata (higijena je pola zdravlja), smokris zastore pa ih opet objesis (nas patent), jer ocekujes da ce sa malo propuha hladan zrak prostrujati. A propuha ni za lijeka.
Moj stan izlazi na obe strane zgrade, znaci raj za propuh. I tako ti mi, obicno oko 19-20h (ne smijes prije) otvorimo, rastvorime sve, zaglavimo vrata jastucima, knjigama (da se ne bi slucajno zatvorila ako bude jak propuh) i cekamo, gledas u onaj zastor hoce li se pomaknuti. I cekas. I cekas. Do tad pogledas sve moguce emisije na TV. Jedes, naspavas se, i bacis pogled ... nista. I odjednom pocne se micati stora (ili vam ga zastor).
- Ismeta draga, evo ga, vjetar kojeg toliko cekamo.
Medjutim, kad pogledam malo bolje, to se mali od rodice zapetljao oko store pa je mice tamo 'vamo.
- Joj djeco, sta nam radite. Munevera, pali klimu. Sad je jeftina struja.
Mostar je jako lijep ako imate gdje otici van njega da se rashladite. More nam je blizu, kojih 60 km do „prvog ulijevo“ *, tako da nam je nista spremiti se i otici „na dan“. Poneses peskir, ono kuna sto je ostalo od proslog odlaska „na dan“, i pravac more.
Takodjer, bliza verzija je Blagaj. Nema vam u Mostaru covjeka koji tamo nema kucu, vikendicu ili nekog svog ko tamo zivi. Neki dan prolazim, kad jedna slatka, mala kucica, i gosp. Senad Hadzifejzovic uziva, valjda pripreme za novu sezonu Centralnog dnevnika. Neka, aferim, Bosanci se najvise uzele mostarskog raja (raja, hmmm, kakav raj, ljetni pakao).
Pricaju mi ljudi, kako je u Sarajevu znalo ljeto biti vruce, ali nikad ovoliko dugo i ovoliko jako. U avgustu si nekad mogao dugih rukava hodati. A sad ... sta je Sarajlije, imitirate nas jel? Heheh ...
Kako god, ostadoh da zivim u Sarajevu. Al ne dam Mostar ni za lijeka. Ni Blagaj. A vala ni „prvo lijevo“.
* Prva lijevo – Gradac, malo primorsko mjesto, pocetak Makarske rivijere. Ako nam je mrsko da idemo dalje, obicno kazemo „idemo se spustiti do prvog lijevo“, svi znaju da se odnosi na Gradac.
